Nema razlike između dizanja utega i bavljenja gimnastikom kad imaju 4 ili 5 godina, ali je ključno učiti ih pravilnim pokretima.

Šta s frakturom epifize?

To je mitologija. Pokažite mi primjere oštećenja epifize do kojih je došlo pravilnim dizanjem utega. Nema ih. To su bedastoće, a uglavnom ih izriču ljudi koji nisu specijalizirali pedijatriju.

Pedijatri, liječnici i kirurzi ortopedije ispraksani su u medicini, u popravljanju već oštećenih dijelova. To ne znači da znaju kako treba vježbati. Ako tvoj automehaničar zna popraviti automobil, to ne znači da zna put Bostonom. Nećeš djecu učiti nepravilnoj izvedbi i onda tvrditi da su im problemi posljedica treninga s utezima.

Nadalje, djeca nisu dovoljno jaka da koriste dovoljno teške utege kojima bi se mogli ozlijediti, a to je jedan dobar argument protiv quarter squats. Možeš dizati teške utege u quarter squats. Ali ako se moraš spustiti dublje od paralelnog i ustati s utegom, to nećeš moći odraditi ako nisi dovoljno jak. To važi i za odrasle i za djecu.

Nogomet ili trening s utezima

Imam šipku u teretani koja teži 4 kg. Sljedeći put je mogu otežati na 5 kg. A nakon toga 6 kg pa 30 kg i na kraju 120 kg. Mogu šipku u trenu prilagoditi osmogodišnjaku.

Isto tako, uzmi tog istog osmogodišnjaka, od 34 kg na nogometno polje i daj mu zadatak da se zaleti u nekog iste težine… je li to iznijansirano? Oh, ne. ,,Hej, nerazvijena epifiza. Još uvijek otvorena epifiza!” A onda mu još daj kopačke, neka se zavrti, udari i dobije udarac u koljeno.

Ipak, koliko će hirurga ortopeda i pedijatara predložiti da dijete NE igra nogomet, odnosno koliko će djece predložiti da trenira s utezima? Nema smisla, zar ne? To je konvencionalna mudrost. Konvencionalna mudrost dovede nas do tog zaključka da je nogomet, uistinu najopasniji sport na svijetu, u redu za treniranje, ali da će trening s utezima zaustaviti njihov rast. Koja glupost!