Slična svjedočanstva za iskustvo bliske smrti

Bio je to put kroz tamni tunel na čijem je kraju svjetlo u gibanju pokazivalo put u jedan drugi svijet. Bio je to neopisiv osjećaj. Putnici kroz tunel stigli su u stjenovitu dolinu, da bi se potom našli na suncem obasjanoj livadi…

Ovo je, u nekoliko riječi, srž iskaza ljudi koji su imali iskustvo bliske smrti. Slično je i svjedočanstvo Angelike K. iz Wuppertala. Nakon teške prometne prometne nesreće, na Badnjak 1981. godine, ona je bila prevezena na neurokirurški odjel bolnice u tom gradu. Prema ocjeni dežurnog liječnika, Angelika je klinički bila mrtva. Ipak, dvojica su se liječnika maksimalno trudila da mladu majku dvoje djece vrate u život, i uspjeli su u tome.

Angelika, na sveopće zaprepaštenje, s brojnim pojedinostima točno opisuje što se zbivalo nakon nesreće i detalje operacije.

“Nakon nesreće, čijeg se početka ne mogu točno prisjetiti, vidjela sam sebe kako padam u crnu rupu. Imala sam osjećaj kao da padam u bunar. Oko mene je bila tama, a iznad mene se zatvorio nekakav poklopac. Sva prestravljena, pokušavala sam vikati, ali nisam mogla pustiti ni glasa. Rukama i nogama sam pokušavala oduprijeti se padu u nepoznato. Svi moji napori ostali su bez uspjeha. Potom sam vidjela mnoge ljude obučene u bijelo, koji su stajali oko mene. Međusobno su govorili, ali ja nisam razumjela ni riječ.”