Najznačajniji sljedbenik Epikurova učenja u Rimu bio je Tit Lukrecije Kar (Titus Lucretius Carus, 97. pr. Kr. – 55. pr. Kr.), čiji didaktičko-filozofski ep O prirodi stvari (De rerum natura) predstavlja jedno od najvećih djela rimske filozofije i poezije. U njemu je Lukrecije Demokritovo i Epikurovo atomističko shvaćanje svijeta izložio izvranrednom poetskom snagom.
Pjesnik je, čini se, donekle očajnički tražio spasenje u filozofiji koju je tako strastveno prigrlio jer je sam podlegao užasima duševne bolesti te je naposljetku umro oduzevši si život.
Kao dosljedan materijalist on je poveo borbu protiv religije: bogovi ne postoje; njih je stvorio čovjekov strah od prirodnih pojava i strah od smrti. Spoznajom atomske strukture kozmosa i opće prirodne zakonitosti čovjek se može osloboditi tog straha i postići cilj života: sreću nepomućenog duševnog uživanja.
