Piramida čuda iznutra i misteriozne energije
Priroda te energije nam trenutno nije poznata. Glavna nevolja u izučavanju proizlazi iz činjenice da se energetsko polje piramide ne može zabilježiti postojećim prijamnicima koji mjere elektromagnetske spektre zračenja. Tijekom povijesti vršen je niz pokušaja da se naprave antene i prijamnici koji bi rasvijetlili tajne misterioznih energija čije značajke nismo još upoznali, ali je očigledno da ine postoje u prostoru oko nas.
Karl von Reichenbach je još u 19. stoljeću tvrdio da je otkrio "univerzalnu kozmičku energiju" koju zrače sva ljudska bića, životinje i biljke, a od neživih objekata kristali i magneti. Ovu energiju Reichenbach je nazvao OD. Čudna zračenja oda otkrio je radeći i mnogobrojne oglede u kojima su ulogu prijamnika igrale posebno osjetljive osobe. Po Reichenbachu od je svuda oko nas i predstavlja "primarnu matricu materije".
Šezdesetih godina 20. stoljeća Galen Hieronymus, američki pronalazač, potkrijepio je ideje Karla von Reichenbacha pokusima u kojima je naročitom kombinacijom metalnih ploča uspio fokusirati od na biljke koje su zahvaljujući tome sasvim normalno rasle, iako su bile u potpunom mraku! Njegove su pokuse Tompkins i Bird opisali u knjizi "Tajni život biljaka".
Posebni aparat koji se zove "biometar"
Hipoteza o postojanju oda, nevidljivog fluida, je i danas vrlo popularna, iako se taj fluid kod raznih autora naziva različitim imenima.
Po mišljenju dr. Baraduca svaki dio našeg organizma, moždani, plućni, želučani ili genitalni ima određenu radioaktivnost, zonu raznovrsnih vibracija kakve postoje u prirodi, a mogu snagom svog zračenja kao nekom vrstom bežićne telegrafije telepatski utjecati na pasivnu radioaktivnost neke druge osobe...
Da bi zračenja o kijima piše učinio vidljivima, dr. Baraduc je konstruirao poseban aparat koji je nazvao "biometar".
Na dnu, ležeći na jednom postolju, nalazi se kondenzator u direktnoj vezi sa zemljom. To su ispresavijani listovi kalaja, odvojeni jedan od drugog nekom materijom koja služi kao izolator. Iznad toga je metalni pojačivač načinjen od dugačke žice čiji su navoji izolirani... Iznad jednog brojčanika s podiocima nalazi se magnetska, ali nemagnetizirana igla. Igla se kreće oko svog stožera čim joj se približi prst eksperimentatora.
Poslije dr. Baraduca, i doktor Audolant je uveo vrlo osjetljiv biometar-galvanometar, s debelim navojem žice. Puno kasnije, 1904. godine, dr. Joire će opisati svoj još osjetljiviji "stenometar" slične nmjene.
Svi aparati imali su samo jedan cilj - mjeriti, sve većom i većom preciznošću, energiju koja zrači iz ljudskog tijela.
Glavna kritika ovih uređaja došla je od dr. Grasea: nijedan od tih aparata nije, po njegovom mišljenju, otkrio nikakvu "novu" energiju koja se ne bi mogla svesti na već poznate fizičke sile: toplinu, elektricitet i slično. Međutim, neki od ovih aparata otkrivaju čak vrlo jasno električna svojstva te energije, kao na primjer vrlo složen uređaj De Puyfotainea, prikazan na odjelima dr. Charcota u pariškoj bolnici Salpetrier. Izgleda da se tijekom uporabe ovog uređaja uspjelo otkriti da u svom djelovanju ljudski organizam ispušta električnu ili kaloričnu energiju dovoljnu da djeluje na jedan vrlo osjetljivi galvanometar.
"Tajne piramida", Simon E. Phillips, 1992.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.