Potražnja za dijamantina je sve veća, a potrošači sve više traže jeftino kamenje bez etičkih mrlja. Proizvodnjom kamenja u laboratoriji je i to moguće!
Grupa za ljudska prava uz pomoć Holivuda i filma “Krvavi dijamant” (Bloody diamond) popularizovali su izraz ‘krvavi dijamanti‘ kako bi istakli ulogu koju je nalaženje dijamanata igralo u afričkim konfliktima. Za razliku od imitacije dijamanata kao što je kubni cirkon, kamenje koje je moguće ‘uzgajati’ u laboratoriji ima iste fizičke karakteristike i hemijski sastav kao i prava stvar izvučena iz rudnika.
Sintetički dijamanti sačinjeni su od sjemena uglja stavljenog u mikrotalasnu komoru sa metanom ili drugim plinom koji sadrži ugalj te se zagrijava do svijetleće kugle. To stvara čestice koje kristališu i stvaraju dijamant. Ovaj proces može potrajati i 10 nedjelja. Tehnologija je napredovala do te mjere da je stručnjacima potrebna mašina pomoću koje će razlikovati artificijalne dijamante, odnosno ovako uzgojene u laboratorijiu, od onih iskopanih u rudniku.
Potrošači u Sjevernoj Americi od 18 do 35 godina koji kažu da više vole prirodne od sintetičkih dijamanata je samo 45 %.
Čaim Even-Zohar, advokat firme za konsalting u industriji dijamanta, u Izraelu, smatra kako mladom i modernom potrošaču i nije važno imaju li dijamant izvađen iz zemlje ili napravljen na zemlji.
U 2013. proizvedeno je oko 360.000 karata dijamanta, a iz rudnika je izvađeno 146 miliona karata. Predviđa se da će laboratorijski uzgojeni dijamanti do 2018. biti 2 miliona karata, a 2026. – 20 miliona, budući da istraživanja pokazuju kako konzumentima nije važno imaju li dijamant pronađen u zemlji ili napravljen u laboratoriji. Proizvođači dijamanta u laboratoriji već imaju desetine prodajnih mjesta duž cijele države kojima distribuiraju svoje proizvode. Čak su i pojedine osobe iz javnog života u SAD-u priznale da su svoje bolje polovine zaprosili mnogo jeftinijim i etički neukaljanim dijamantom – onim proizvedenim u laboratoriji.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.