Vještačka inteligencija (VI) je u samo nekoliko godina prešla put od akademske apstrakcije do svakodnevnog alata. Moderni jezični modeli (LLM), poput onih koji generiraju ovaj tekst, mogu pisati kod, komponovati muziku i analizirati ogromne skupove podataka brzinom koja je nezamisliva za ljudski mozak.
Međutim, uprkos svim čudesima, postoji jedna temeljna ljudska sposobnost koju VI, barem za sada, ne može oponašati: zdravorazumsko rasuđivanje unutar etičkog i kontekstualnog okvira.
Velika Praznina: Zdravorazumsko Rasuđivanje
Iako VI posjeduje nevjerovatnu memoriju i brzinu obrade, ona ne "razumije" svijet na način na koji ga razumije trogodišnje dijete.
Zdravorazumsko rasuđivanje je implicitno znanje o fizičkim i socijalnim zakonima koji upravljaju našom svakodnevicom – npr., da je lakše gurati kutiju nego konopac, da je pas životinja, a stolica predmet, i da kiša pada prema dolje.
Kontekst i Učenje iz "Tijela"
Trenutna VI uči iz ogromne količine tekstualnih podataka. Ona uči statističke veze između riječi, ali joj nedostaje inkorporirano znanje – razumijevanje koje dolazi iz fizičkog iskustva u svijetu (kroz tijelo i kretanje).
-
Primjer: VI zna da se čaša može razbiti jer je pročitala milione rečenica o lomljenju čaša. Ali VI ne razumije zašto se čaša razbija – ne osjeća težinu, ne poznaje krhkost stakla. Zbog tog nedostatka konteksta, lako ju je prevariti jednostavnim, apsurdnim pitanjima.
Ova fundamentalna slabost znači da je VI izuzetno efikasna u uskim, specijalizovanim zadacima (npr. dijagnostici bolesti), ali je potpuno nesposobna da se nosi s dvosmislenošću, humorom, sarkazmom ili situacijama koje zahtijevaju fleksibilnu primjenu intuicije.
Problem Etičkih Vrijednosti i Subjektivnog Značenja
Najteži problem koji VI ne može riješiti je onaj koji se tiče subjektivnih ljudskih vrijednosti, etike i smisla.
VI je sistem optimizacije: ona izvršava zadatak s ciljem maksimiziranja nagrade ili minimiziranja greške. Međutim, etičke dileme u stvarnom svijetu rijetko su crno-bijele i zahtijevaju moralnu mudrost, a ne samo logiku.
Dvosmislenost Namjere
VI ne može razumjeti, a kamoli riješiti, dileme poput čuvenog "Problema tramvaja" (gdje je potrebno žrtvovati jednu osobu da bi se spasilo pet drugih). VI može izračunati optimalnu statističku korist, ali ne može donijeti odluku na temelju ljudske empatije, emocionalne traume ili principa nepovredivosti života.
-
Enkodiranje Etičke Nejasnoće: Kako kodirati koncept "pravičnosti" ili "dobrote" u algoritam? Ove vrijednosti nisu univerzalne; one se mijenjaju ovisno o kulturi, vremenu i ličnom iskustvu. VI je, dakle, ograničena na vrijednosti koje su u nju enkodirane od strane njenih kreatora, što otvara ogroman problem pristranosti i odgovornosti.
Budućnost: Od Inteligencije do Svijesti
Iako VI ne može riješiti problem zdravog razuma i etike, naučnici se slažu da je to pitanje razvoja, a ne fundamentalnog ograničenja. Međutim, postoji još jedna, filozofska barijera: svijest.
VI može savršeno simulirati ljudsko razumijevanje, ali ne iskusiti ga. Nedostaje joj subjektivni doživljaj, namjera i volja. Hoće li VI ikada razviti svijest i, ako hoće, hoćemo li to prepoznati? To je pitanje koje ostaje u domenu filozofije i daleko izvan dosega današnje tehnologije.
Za sada, VI ostaje izvanredan alat za rješavanje problema, ali joj je potreban čovjek za definisanje šta je ispravno, moralno i smisleno rješenje.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.