Epikur (oko 341. - 270. pr. Kr.) filozof helenističko-rimskog razdoblja. Njegov je glavni cilj bio osloboditi ljude straha, i to ne samo straha od smrti već i straha od života. U doba kada su svi oblici javnog života bili nepredvidljivi i vrlo opasni, poučavao je ljude da traže sreću u ispunjenju svojih privatnih života. "Živi nepoznat" bila je jedna od njegovih maksima.
Epikur je prihvatio Demokritov atomizam. Vjerovao je kako u svemiru nema ničeg drugog doli atoma i praznog prostora. Kako je nemoguće da atomi nastanu iz ničega ili nestanu u ništa, oni su neuništivi i vječni. Ipak, njihova su kretanja nepredvidljiva pa tako niti jedna kombinacija koju formiraju nije trajna. Zato su fizički objekti, koji su zapravo kombinacije atoma, kratkotrajni, njihov život uvijek je priča o atomima koji su se skupili te onda, naposljetku, ponovno razišli.
I ljudi su oblikovani na opisani način. Skupina posebno finih atoma skuplja se i čini tijelo i um u obliku jednog entiteta, ljudskog bića, čije je raspadanje na kraju neizbježno. No, ne trebamo se toga bojati. Jer „dokle god mi postojimo, nema smrti, a kad nastupi smrt, nas nema“. Ništa se od užasa kojim tolike religije plaše ljude govoreći da se događaju nakon smrti može dogoditi. "Smrt nije ništa za nas". Svatko tko doista shvati tu istinu duboko u sebi bit će oslobođen straha od smrti.
Što se tiče bogova, Epikur ih je potpuno izbacio iz svoje slike svijeta, ali nije porekao njihovo postojanje (jer bi to bilo opasno za njega) rekavši da se oni nalaze daleko od nas te da se uopće ne žele miješati u stalnu zbrku i nerede koji se događaju među ljudima. Dakle, što se nas tiče, bogovi nisu aktivni te se "nemamo čemu nadati niti se imamo čega bojati" kad je riječ o njima. Što se nas tiče, oni kao da i ne postoje.
Kako je nepostojanje naša neizbježna sudbina, moramo se potruditi da život koji živimo učinimo što boljim. Dobro življenje u ovom životu, sreća na ovome svijetu, trebaju biti naš cilj. To se može postići izbjegavanjem nasilja i nesigurnosti javnog života te povlačenjem u privatne zajednice s ljudima koji slično misle.
Fizičko zdravlje i dobri osobni odnosi to zahtijevaju da u užicima moramo uživati umjereno i izbjegavati svaku aktivnost koja može dovesti do ozljeđivanja ili narušavanja zdravlja.
Epikurova filozofija bila je materijalistička, nereligiozna i usmjerena potrazi za užicima. Kad je kršćanstvo došlo na scenu, epikurejci su bili posebno anatemizirani zbog toga što su poricali besmrtnost i postojanje dobronamjernog Boga, i zbog afirmacije vrijednosti ovoga svijeta.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.