Savremeno društvo neprekidno propovijeda o ravnopravnosti i podjeli obaveza. Logično je da u partnerskim odnosima gdje su oboje zaposleni dijele kućne poslove. Međutim, primjećujemo radikalni pomak: mnoge žene ne traže podjelu, već izričito nametanje uslova muškarcima da preuzmu primat u tradicionalno ženskim domenama – kuhanju, čišćenju i brizi o kući. Gdje je nestao muškarac, "glava kuće", i zašto se od njega sada očekuje uloga "Muškarca-Žene", dok se njegova finansijska uloga često podrazumijeva? Je li to cijena emancipacije ili nova, skrivena forma dominacije koja trajno urušava tradicionalni temelj porodice?
Ekonomska Realnost Naspram Psihološke Težnje
Istina je da je ekonomska realnost primorala oba partnera da rade. Ali, problem nije u dijeljenju posla, već u motivaciji iza zahtjeva za potpunim preuzimanjem posla od strane muškarca.
A. Mit o Podijeljenim Obavezama: Osvetnički Impuls
Psiholozi koji prate promjene u partnerskim dinamikama često ukazuju na emocionalni dug. Decenijama su žene obavljale većinu neplaćenog kućnog rada. Za mnoge žene, zahtjev da muškarac kuha i čisti nije samo praktična potreba, već psihološka osveta za generacije nepravde. To je nesvjesna kompenzacija: "Sada ste vi na redu da znate kako je to." Ovaj impuls nije temeljen na ravnopravnosti, već na emotivnom preuzimanju kontrole.
B. Tranzicija sa "Davatelja" na "Primatelja Brige"
Globalizacija i naglasak na individualnoj karijeri učinili su žene jednako, ako ne i više, izloženim profesionalnom stresu. Kao rezultat, žena želi da se, po povratku kući, njena potreba za brigom zadovolji. A ko je tradicionalno bio davatelj brige? Žena. Sada, projekcijom tog zahtjeva na muškarca, ona efektivno preuzima mušku ulogu onoga kome se služi, dok muškarac postaje "žena" u kućanstvu.
Sindrom "Muškarac-Žena": Kontrola i Degradacija
Zahtjev da muškarac preuzme dominaciju u kućnim poslovima služi dvjema ključnim psihološkim svrhama: uspostavljanju kontrole i degradaciji tradicionalnog autoriteta.
A. Testiranje Moći i Pokornosti
Nametanje uslova muškarcu – posebno u pogledu onoga što se smatralo isključivo ženskom domenom – služi kao ultimativni test moći u modernom odnosu. Muškarac koji pristaje da bespogovorno preuzme ulogu "domaćice" automatski signalizira pokornost i odricanje od tradicionalne uloge autoriteta. Žena na taj način potvrđuje svoju dominaciju bez potrebe za otvorenom konfrontacijom. Kuhinja, nekada utočište ženske moći, postala je poligon za trening poslušnosti muškarca.
B. Degradacija Uloge "Glave Kuće"
Tradicionalno, uloga "glave kuće" nosila je odgovornost, ali i autoritet. Ona je bila definisana ekonomskom podrškom i donošenjem ključnih vanjskih odluka. Nametanjem uslova da muškarac preuzme potpunu kućnu brigu, žena efektivno izvrće tradiciju naglavačke. Njegova uloga se svodi na unutrašnje, servisne dužnosti, čime se njegova moć van kuće poništava unutar zidova doma. Glava kuće s keceljom na sebi – to je simbolična pobjeda nove paradigme nad starom.
Posljedice po Tradiciju: Šta je Cijena ovog Preokreta?
Ovaj trend direktno napada tradicionalno shvatanje komplementarnosti spolova, gdje su se muške i ženske uloge nadopunjavale.
A. Uništenje Komplementarnosti i Stvaranje Konkurencije
Kada se uloge u potpunosti zamijene ili preklapaju, nestaje esencija komplementarnosti. Psihološki, par prestaje funkcionisati kao tim s različitim, ali jednakovrijednim ulogama, i počinje funkcionisati kao dva konkurenta koji se bore za preuzimanje poželjnih uloga (karijera, laka zabava) i prebacivanje neprivlačnih uloga (čišćenje, kuhanje) na drugog. Ovaj interni rat dugoročno razara intimnost.
B. Kriza Muškog Identiteta: Dezorijentacija
Aktuelno stanje je kriza muškog identiteta. Muškarac je suočen s kontradiktornim zahtjevima: mora biti finansijski jak i uspješan (tradicionalna muška uloga), ali u isto vrijeme mora biti nježan, brižan i usredotočen na dom (tradicionalna ženska uloga). Neuspjeh u bilo kojoj od tih uloga dovodi do osjećaja neadekvatnosti i, u konačnici, do emocionalne dezorijentacije. Odbacivanje tradicije stvorilo je vakuum u kojem ni muškarac ni žena ne znaju tačno šta se od njih očekuje, a najmanje šta oni sami žele.
Ukratko, zahtjev da muškarac postane "Muškarac-Žena" nije znak stvarne ravnopravnosti, već indikator da su žene, u potrazi za potpunom slobodom, odlučile da preuzmu sve moćne vanjske uloge, dok su nevoljene, servisne unutrašnje uloge delegirale partneru. Time se ruši tradicionalni autoritet "glave kuće" i stvara se nova, opasna dinamika. Pitanje je koliko dugo takvi odnosi mogu opstati bez temeljnih stubova, i da li je moderna sloboda izrodila diktaturu u kojoj je muškarac, paradoksalno, postao nova potlačena figura.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.