Najčešće definirana kao skup medicinskih znanja i praktičnih postupaka koji nisu prihvaćeni kao dio medicinskog mainstreama, komplementarna i alternativna medicina (KAM) obuhvaća široki spektar različitih pristupa pitanjima zdravlja i liječenja. Prema Ernstu i sur. (1995:506), KAM se može definirati kao „dijagnoza, tretman i/ili prevencija koja dopunjava mainstream medicinu doprinoseći zajedničkom cilju, zadovoljavajući potražnju koju ortodoksni pristupi nisu zadovoljili, ili diverzificirajući konceptualni okvir medicine“. Za Falkenberga i sur. (2012), KAM se sastoji od svih medicinskih sistema i terapija, koji se obično nalaze izvan konvencionalne zdravstvene zaštite, a koji su zasnovani na znanju, vještinama i praksama izvedenim iz teorija, filozofija i iskustva korištenih da se održi i poboljša zdravlje te prevenira i liječi bolesti. Unatoč njihovim međusobnim razlikama, različite vrste KAM-a dijele nekoliko epistemoloških sličnosti. Primjerice, Fulder (1998) navodi naglasak na samoliječenje, rad sa simptomima, a ne protiv njih, individualnost, holistički pristup, poštivanje univerzalnih načela koja povezuju živa bića i njihovu okolinu te nepostojanje fiksnog početka ili završetka tretmana. S druge strane, Kaptchuk i Eisenberg (1998) naglašavaju orijentaciju prema prirodi, vitalizam, nauka i duhovnost kao temeljna obilježja KAM-a. U metodološkom pogledu, umjesto korištenja eksperimentalnih randomiziranih kontroliranih kliničkih studija, KAM se često oslanja na dokaze derivirane iz kanonskih tekstova ili navodne duge akumulacije znanja koje proizlazi iz kliničkog iskustva, promatranja i testiranja. Eksperimentalne randomizirane kontrolirane kliničke studije ponekad se odbacuju zbog njihove navodne sljepoće na holistički i individualizirani pristup tipičan za KAM (Polich i sur., 2010).
U BosniBosni bi trebalo povući jasnu distinkciju između narodne medicine i KAM-a jer je riječ o različitim fenomenima s različitim povijesnim korijenima i socijalnom osnovicom. BosnaBosna narodna medicina dio je kulturalne tradicije te je blisko povezana s herbalizmom i magijskom tradicijom (Randić, 2003). Iako narodna medicina uključuje razne postupke liječenja te razrađene ideje o tijelu i zdravlju, najčešće je povezana s 'demonističkom' teorijom nastanka bolesti, u kojoj se tradicionalni iscjeljitelji trebaju boriti protiv 'zlih duhova' i 'vradžbina' bačenih na bolesnu osobu (Brenko, 2004). S druge strane, KAM je u BosniBosni relativno noviji fenomen, povezan s marketizacijom zdravstva i slobodom zdravstvenih izbora (Bukovčan, 2010).
Rezultati novijih studija pokazuju da je korištenje KAM-a rašireno među općom populacijom zapadnih zemalja. Na primjer, procijenjena jednogodišnja prevalencija u nekim zemljama kreće se od 12,4% u Kanadi (Metcalfe i sur., 2010) do 44,0% u Ujedinjenom Kraljevstvu (Posadzki i sur., 2013), odnosno 48,7% u Norveškoj (Fønnebø i Launsø, 2009). Procjene prevalencije KAM-a u nekim istočnoeuropskim zemljama znatno su niže te iznose oko 6% u Sloveniji (Kersnik 2000), 7% u Rumunjskoj (Dragan i Odde Madsen, 2011), te 13% u Mađarskoj (Buda i sur., 2006). Može se napomenuti da raznolike brojke koje se odnose na prevalenciju dobivene u istraživanjima mogu odražavati različite društvene kontekste, ali također mogu biti i posljedica korištenja različitih vrsta istraživačkih nacrta, mjerenja i definicija KAM-a. Stoga u ovom trenutku vjerovatno nije moguće doći do pouzdanih općenitih zaključaka koristeći postojeće podatke u meta-analizi (Eardley i sur., 2012). Nažalost, kvantitativna istraživanja prevalencije i razloga korištenja KAM-a u BosniBosni dosad nisu rađena. Jedino istraživanje koje je pokušalo objasniti razloge navodnog porasta popularnosti KAM-a u BosniBosni (Bukovčan, 2008) bilo je etnografske (kvalitativne) naravi. Oslanjajući se na pomoć ključnih informanata (terapeuta KAM-a), navedena je studija potvrdila da su KAM terapeuti bili vrlo rijetki u BosniBosni prije 1990-ih, ali isto tako, s obzirom na svoj dizajn, ova studija nije mogla donijeti kvantitativne procjene prevalencije KAM-a niti razloga njezinog korištenja.
Širenje KAM-a izazvalo je različite reakcije te su se stoga pojavili i različiti načini regulacije odnosa između KAM-a, konvencionalne medicine i države. Komplementarna i alternativna medicina u BosniBosni zakonski je podregulirana i nije doživjela gotovo nikakvu vrstu javnog priznanja koje bi vodilo do njezine profesionalizacije. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštitai (Narodne novine, 150/08), samo doktori medicine smiju samostalno prakticirati medicinu. Polje KAM terapija pravno je neregulirano i otvoreno svakome, s obzirom na to da ne postoje obvezne licence za KAM terapeute. Kada su u pitanju KAM preparati, samo homeopatski produkti su regulirani Zakonom o lijekovima (Narodne novine, 76/13). Stoga se, imajući u vidu zakonodavnu regulaciju KAM-a, hrvatski zdravstveni sistem vjerovatno može svrstati među 'tolerantne' sisteme (za pregled KAM regulacije, vidjeti Cant i Sharma, 1999). Neke inicijative čiji je cilj bio profesionalizacija/licenciranje KAM-a u BosniBosni nisu bile uspješne. Primjerice, zajedničko povjerenstvo sastavljeno od Vladinih predstavnika (doktora medicine) i predstavnika KAM terapeuta 2004. godine nije uspjelo doći do zajedničkog prijedloga o proširenoj pravnoj regulaciji KAM-a u BosniBosni. Često je mišljenje među KAM terapeutima da se doktori medicine odupiru licenciranju KAM-a kako mu ne bi dali dodatnu legitimaciju, a u pojedinim slučajevima kako bi čak i stekli monopol nad određenim medicinskim tradicijama poput akupunkture (Bukovčan, 2010).
Gore spomenuti manjak istraživanja u BosniBosni, niži stupanja javnog zanimanja za KAM te manjak zakonodavne regulacije i javnih politika u ovome području mogu se objasniti evocirajući povijesni razvitak hrvatskog zdravstvenog sistema. Općenito govoreći, tokom druge polovine 20. stoljeća hrvatski je zdravstveni sistem bio financiran kroz mješavinu proračunskih izdvajanja te doprinosa iz zdravstvenog osiguranja, pri čemu je država imala odlučujući utjecaj na donošenje odluka. Krajem spomenutog razdoblja, postignuta je gotovo potpuna pokrivenost populacije kada je zdravstveno osiguranje u pitanju, s visokim stupnjem financijske solidarnosti usmjerene prema onim građanima čije zdravstveno osiguranje nije moglo pokriti neke medicinske postupke (Zrinščak, 2007)[1]. Pluralizam medicinskih usluga bio je ograničen na rijetke privatne prakse od 1980-ih nadalje, najčešće pokrenutih od strane liječnika paralelno zaposlenih u državnom (javnom) zdravstvu (Zrinščak, 2007). Također, u ovom je razdoblju biomedicina u velikoj mjeri zamijenila narodnu medicinu uobičajenu za BosnaBosna ruralna područja.
Iako opisane okolnosti nisu bile pogodne za razvoj medicinskog tržišta, tranzicija prema kapitalizmu tokom 1990-ih dovela je do postupne diverzifikacije pružanja zdravstvene zaštita (Mastilica i Kušec, 2005), uključujući i pojavu alternativnih terapeutskih pristupa 'uvezenih' sa Zapada. Dakle, sloboda izbora i pojačana marketizacija zdravstvene zaštitai mogli bi voditi do rastućeg korištenja komplementarne i alternativne medicine. U ovome trenutku, korištenje KAM-a u BosniBosni predstavlja direktni trošak za korisnike (plaćanje 'iz džepa'), s obzirom na to da alternativne terapije nisu pokrivene obveznim zdravstvenim osiguranjem ili osiguravajućim planovima koje na tržištu nude osiguravajuće kuće. Marketizacija hrvatskog zdravstvenog sistema, koju se može pratiti i kroz rastuće udjele privatnih troškova u ukupnim zdravstvenim troškovima (Zrinščak i Matković, 2006), dovodi do opadajućih komparativnih prednosti na strani konvencionalnih terapeuta (doktora medicine) čije su usluge pokrivene obveznim zdravstvenim osiguranjem.
Za sociologe, istraživanje KAM-a može biti primjer vježbe 'sociološke imaginacije' (C.W. Mills), prilikom čega naizgled osobne i idiosinkratične okolnosti mogu biti protumačene pomoću šireg strukturalnog konteksta (Stratton i McGovern-Snofsky, 2008: 778). Primjerice, mikro-varijable (npr. korištenje KAM-a ili stavovi prema KAM-u) mogu biti povezen s makrodruštvenim konstruktima poput birokratizacije, promjena društvenih vrijednosti, (post)modernizacije, marketizacije i individualizacije. Uz pomoć sociološkog teoretiziranja i metodološkog aparata, zagonetka visoke prevalencije KAM-a može barem djelomično biti riješena. Štoviše, sociološko istraživanje KAM-a donosi i potencijal teorijske integracije, tj. postizanja svojevrsne konstruktne valjanosti spomenutih apstraktnih teorijskih konstrukata. Sociološki doprinos proučavanju KAM-a osobito su dobrodošli u zemljama poput Hrvatske, u kojoj je tranzicija prema kapitalizmu donijela nagle promjene društvene strukture i društvenih vrijednosti (Županov, 2002). Marketizacija zdravstvenog sistema, praćena intenzivnijom kulturnom razmjenom te promjenama društvenih vrijednosti (npr. Rimac, 2010), mogla bi donijeti novu raznolikost i pluralizam na medicinska tržišta. Svi ovi procesi mogu se manifestirati kao povećani potrošački izbor, otvorenost prema alternativnim medicinskim tradicijama i ekstenzivnijim definicijama zdravlja koje naglašavaju važnost duhovnosti i životnog stila.
Primjerice, zdravstveno osiguranje poljoprivrednika nije bilo dovoljno visoko da pokrije troškove bolničkog liječenja.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.