Jeste li se ikada zapitali kako bi izgledalo da u vašoj zgradi žive ljudi iz apsolutno svakog ćoška svijeta, s potpuno različitim uvjerenjima, a da svi normalno idu po hljeb u istu prodavnicu?
To nije scenario za neki novi Netflixov film, nego realnost u nekim dijelovima svijeta. S druge strane, postoje mjesta gdje je bukvalno "copy-paste" situacija i gdje svi vjeruju u isto.
Najnovija istraživanja o religijskom diverzitetu su upravo izbacila listu koja ruši mnoge predrasude. Ako ste mislili da su najmodernije zapadne zemlje najšarenije, spremite se za iznenađenje.
ISTOČNA AZIJA KAO ŠAMPION TOLERANCIJE I MIKSA
Vjerovali ili ne, Singapur je ponovo na vrhu, ali ovaj put ne zbog pasoša, nego zbog nevjerovatnog miksa ljudi. Tamo je sasvim normalno da u jednoj ulici vidite budistički hram, džamiju, crkvu i hinduistički oltar. I niko nikome ne smeta. Singapur je bukvalno laboratorija suživota gdje nijedna religija ne dominira toliko da bi gušila ostale.
Osim njih, zemlje poput Vijetnama i Tajvana pokazuju svijetu kako se to radi. Tamo je balans između tradicionalnih vjerovanja, budizma i hrišćanstva toliko precizan da svaka grupa ima svoj prostor pod suncem. To je ono što nazivamo visokim indeksom diverziteta – šansa da sretnete nekoga ko misli potpuno drugačije od vas je ogromna, i to je ono što te zajednice čini bogatijim.
DRUGA STRANA MEDALJE: GDJE JE SVE ISTO?
Na suprotnom kraju spektra imamo zemlje koje su religijski "monohromatske". To su mjesta gdje preko 95 ili čak 99 posto stanovništva pripada istoj grupi. Najmanje diverziteta naći ćete u Vatikanu (što je i logično), ali i u zemljama poput Maroka, Irana ili nekih latinoameričkih država gdje dominira jedna religijska struja.
U tim društvima tradicija je betonirana. Život je predvidljiviji, društvene norme su usklađene s religijskim pravilima i rijetko ćete naići na ideološke konflikte unutar zajednice, ali s druge strane, nedostaje onaj "začin" različitosti koji gura društvo u nove, neistražene pravce.
ZAŠTO NAS OVO TREBA ZANIMATI?
Ovo nije samo statistika za profesore sociologije. Živjeti u državi s visokim diverzitetom znači da od malih nogu učite "soft skills" koje su danas ključne: empatiju, pregovaranje i prihvatanje drugačijeg. S druge strane, homogenije države često imaju jači osjećaj nacionalnog jedinstva.
Pitanje za vas: da li biste radije živjeli u društvu gdje su svi slični vama pa se lakše razumijete, ili tamo gdje je svaki dan nova lekcija o svijetu jer vam je komšija iz potpuno druge priče? Svijet se nezaustavljivo mijenja, a granice se brišu, htjeli mi to ili ne.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.