Po mišljenju stručnjaka, prije svega ekonomista i agronoma, za ekonomski isplativu proizvodnju potrebno je izgraditi i opremiti jedan ili više objekata od najmanje 1.000 m2 ukupno obradive površine u kojima će se tokom čitave godine, bez obzira na godišnje doba, intenzivno proizvoditi povrće ili cvijeće. Zaštićeni prostori osiguravaju intezivnu proizvodnju, kombinovanu proizvodnju povrća van sezone, veću kontrolu od bolesti i štetoćina uz primjenu biološke kontrole, a što osigurava i zdraviju hranu. Poznato je da, proizvodnja u zaštićenim uslovima osigurava raniju berbu, ali zahtijeva dodatne troškove za zagrijevanje. Iako su cijene proizvoda rane proizvodnje povrća više u odnosu na proizvode sa otvorenog , ujednačenost proizvoda, kvaliteta i brzina plodonošenja omogućava dobro tržište i bolji plasman.
Izbor mjesta-lokacija
Pri izboru mjesta za podizanje zaštićenih prostora jako je važno voditi računa o udaljenosti od fabrika, magistrala, o konfiguraciji terena, nagibu, položaju, visini podzemnih voda, zaštiti od vjetra i pristupačnosti vode. U neposrednoj blizini svakako trebaju biti izgradjeni objekti koji omogućavaju kvalitetnu i sigurnu snabdjevenost električnom energijom, plinom, vodom, i dobrom putnom mrežom.
Udaljenost od zagađivaća
Štetni gasovi i prašina iz industrijskih fabrika imaju štetno djelovanje na biljke te smanjuju osvjetljenje u plasteniku i stakleniku. Zbog toga zaštićeni prostori moraju biti udaljeni 1-5 km od fabrika kao i 100-500 m od glavnih magistralnih puteva. Štetan uticaj smanjuje se podizanjem visokih ograda od prirodnih ili vještačkih materijala kao i intenzivnim provjetravanjem objekata.
Konfiguracija terena, nagib i položaj
Zaštićeni prostori se podižu na ravnim terenima bez izrazitih depresija koje izazivaju visoku vlažnost i prave sjenku. Poželjni su blago nagnuti tereni, s nagibom do 0.4%, južnog i jugoistočnog položaja zbog oticanja površinske vode i osunčanosti. U slučaju terena s većim nagibom potrebno je ravnanje, a kod nagiba večih od 3% prave se terase na kojima se podižu plastenici. Najpovoljniji položaj plastenika ili staklenika je smijer sjever-jug.
Podzemne vode
Lokacije s visokim podzemnim vodama kao i lokacije uz riječne tokove nisu poželjne zbog visokog intenziteta vlage, učestalih jutarnjih magli, hlađenja zemljiša koje uzrokuje oštečenja korjenovog sistema. Blizina podzemne vode trebala bi biti na dubini od 150 cm. Ukoliko je visina podzemne vode viša a teren vlažan obavezno je postavljanje drenaže.
Zaštita od vjetra
Jaki vjetrovi svojim udarima mogu imati štetne posljedice po zaštićene prostore tako da se oni podižu na zaklonjenim terenima ili se oko njih podižu zakloni koji trebaju biti 50% propusni kako bi vjetar kroz njih mogao strujati, a ne nepropusni, jer u tom slučaju vjetar prelazi preko njih i sa druge strane stvara područje turbulencije. Sa sjeverne strane potrebni su jači i viši zakloni zbog jačih udara vjetrova, a sa južne niži. Zakloni od vjetra mogu biti objekti, drvoredi i šume, ali oni ne smiju bacati sjenku na plastenik ili staklenik. Mora se voditi računa o visini i udaljenosti zaklona od plastenika ili staklenika. Zaštita od udara vjetra pomaže i pri smanjenju troškova grijanja jer jači vjetrovi snižavaju temperaturu u plastenicima i do 10ºC.
Blizina i kvalitet vode
Pri podizanju staklenika i plastenika vrlo je bitno voditi računa i o pristupačnosti kvalitetne vode. Za podmirivanje optimalnih zahtjeva biljaka za vodom potrebno je osigurati dovoljnu količinu kvalitetne vode. Za tu namjenu najkvalitetnija je kišnica koja se putem cijevi skuplja u rezervoare, kao i voda iz prirodnih tokova. Najlošija voda za upotrebu je bunarska voda. Kvalitet vode se često previdi ili zaboravi dok se ne pojavi problem. Prije nego što se krene u proizvodnju treba napraviti analizu vode. Idealna voda trebalo bi imati nizak sadržaj rastvorenih soli. Osim na fizička svojstva vode, takođe treba voditi računa i na biološki kvalitet vode, odnosno ona treba biti iz čistog izvora i bez biljnih patogena i bakterija, tako da bi bilo poželjno odnijeti vodu na provjeru u higijenski zavod. Isto tako posebno su važna i hemijska svojstva vode za navodnjavanje. Kiselost (pH) bi trebala biti u granicama od 6.0 - 7.0, sadržaj karbonata i bikarbonata treba biti nizak jer će visok nivo rezultirati nedostacima hranjiva u interakciji s pH (npr. željezo, bor, bakar). pH vode može se regulisati : da se smanji pH sa 7.5 na 5.5 - 6.0, - dodaje se fosforna kiselina u količini: 400 - 600 ml/m3 H3PO4, i - dodaje se sumporna kiselina u količini: 430 – 540 ml/m3 H2SO4.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.