Potonuće Titanica

Najpoznatiji putnički brod svih vremena, koji je tragično skončao u noći 15. aprilaa 1912, još uvijek ne prestaje fascinirati ljude.

Ubrzo nakon nesreće pojavile su se razne teorije zavjere da je brod namjerno potopljen. Dugo se vjerovalo da je razlog potapanja broda bila prevara s osiguranjem kojeg je na koncu 'ubrala' tvrtka White Star Line, u čijem vlasništvu je bio brod. Puno se pričalo o zamjeni brodova, o Bruce Ismayu, o kapetanu Edwardu Smithu, pa čak i prokletstvu mumije i kojekakvim lošim karmama. Sve te teorije već su naveliko razrađene, ali zadnjih godina sve se više spominje jedna o osnivanju Federalnih rezervi, američke središnje banke koja je, smatraju teoretičari, usko povezana s najčuvenijom pomorskom katastrofom.

Naime, na brodu su putovala tri najmoćnija čovjeka u Americi: John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek svoga vremena i prvobitni vlasnik Empire State Buildinga, Isidor Strauss, vlasnik lanca robnih kuća Macy's, te Benjamin Guggenheim, nasljednik rudnika zlata, srebra i bakra. Ova tri moćnika bila su trn u oku bankarskog kartela jer su se protivili osnivanju Federalnih rezervi.

Vodeći bankari tog vremena - obitelji Rothschild, Rockefeller i J. P. Morgan, željeli su osnovati središnju američku banku koja bi bila u njihovom vlasništvu s ovlaštenjima savezne vlade. Tako bi mogli kontrolirati izdavanje novca bez pokrića u zlatu. Eustace Mullins u svojoj knjizi "Tajne Federalnih rezervi" (Secrets of the Federal Reserve) piše kako su se sedmorica utjecajnih svjetskih bankara 1910. sastala na otoku Jekyll pored obale Georgije, kako bi razradili plan o osnivanju središnje banke koju su nazivali Banka Federalnih rezervi.

Mnogi biznismeni su se protivili tome, poput Astora, Straussa i Guggenheima. 

Ujedno, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana). Ovakav scenarij savršeno je odgovarao bankarskom kartelu jer su ga mogli lako realizirati.