Svi smo prošli kroz magičnu granicu gdje nam je društvo reklo da smo "odrasli" (punoljetstvo, završetak škole, prvi posao). Ali za mnoge ljude, taj osjećaj ne prati stvarnost. Postoji dubok, psihološki raskorak između hronološke dobi i subjektivnog osjećaja zrelosti, fenomen koji psiholozi nazivaju Sindrom neosjećanja odraslim ili, neformalnije, sindrom Petar Pana.
Šta je zapravo "biti odrastao", i zašto nam se čini da se to stanje ne može dostići?
Biološka vs. Psihološka Zrelost
Definicija odrasle dobi se drastično promijenila u posljednjih 50 godina.
Fizički Kraj Rasta
Fizički, zreli smo rano. Naše tijelo je završilo rast u ranim dvadesetim.
Psihološka i Društvena Očekivanja (Emergent Adulthood)
Psiholog Jeffrey Arnett uveo je termin "Emergent Adulthood" (Odraslost u nastajanju) kako bi opisao period između 18. i otprilike 29. godine. To je jedinstvena životna faza u modernom svijetu koju karakterizira:
-
Istraživanje Identiteta: Mijenjanje poslova, partnera i životnih filozofija.
-
Nestabilnost: Često mijenjanje mjesta stanovanja i kratkotrajni poslovi.
-
Samofokusiranost: Odrasli u nastajanju često imaju malo obaveza prema drugima i fokusirani su na sebe.
-
Osjećaj "Između": Osjećaj da niste više tinejdžer, ali niste ni potpuno odrasla osoba.
Ovaj produženi period znači da je psihološki osjećaj odraslosti odgođen, jer današnja "odrasla" tranzicija ne uključuje jasne obrede prelaza (poput započinjanja braka ili stalnog posla) kao u prošlosti.
Nedostatak "Unutrašnje Kontrole"
Jedan od ključnih razloga zašto se ne osjećamo odraslo je nedostatak osjećaja za unutrašnji autoritet.
-
Odgovornost: U djetinjstvu i tinejdžerskim godinama, autoritet je vanjski: roditelji, učitelji, poslodavac. Odraslost bi trebalo da znači da ste sami sebi autoritet. Međutim, s obzirom na složene finansijske i ekonomske pritiske, mnogi se i dalje osjećaju kao da moraju odgovarati vanjskim silama, a ne vlastitim odlukama.
-
Paradoks Izbora: Iako imamo više izbora, opterećenje donošenja svih tih odluka (o penziji, nekretninama, karijeri) može biti preveliko, pa se osjećamo nesposobno, kao djeca koja se pretvaraju da su odrasli.
Kulturološka Očekivanja vs. Realnost
Kulturološka očekivanja od "odrasle osobe" često su nerealna, a mi neprestano mjerimo sebe prema mitu, a ne prema realnosti.
Mit o "Potpunoj" Osobi
Kulturni narativi često prikazuju odrasle kao osobe koje:
-
Imaju sve odgovore.
-
Nikada ne griješe.
-
Uvijek su finansijski stabilni i emotivno uravnoteženi.
-
Ne osjećaju sumnju.
Kada se upoređujemo s ovim mitom, naša stvarna iskustva (sumnja, finansijski promašaji, emocionalni ispadi) čine nas da se osjećamo kao prevaranti.
Psihologija "Impostora"
Ovo je klasičan sindrom uljeza (impostor syndrome): osjećaj da ćete biti razotkriveni kao nesposobni i nezreli. Kada se osjećate kao da samo "glumite" ulogu, teško je osjetiti unutrašnju zrelost.
Kako Prihvatiti Subjektivnu Zrelost
Pravi znak zrelosti nije osjećaj da imate sve odgovore, već sposobnost da se nosite s činjenicom da ih nemate.
Prihvatite Nesigurnost
Umjesto da čekate trenutak kada ćete se osjećati "potpuno" odraslim, prihvatite da je odraslost trajno stanje učenja i nesigurnosti. Odrasla osoba je ona koja nastavlja učiti, a ne ona koja je dostigla krajnji cilj.
Fokusirajte se na Postignuća, Ne na Oznake
Odmaknite se od tradicionalnih oznaka (vjenčanje, kupovina kuće) i fokusirajte se na unutrašnja postignuća:
-
Emocionalna Regulacija: Sposobnost da kontrolišete bijes i budete prisebni u stresnim situacijama.
-
Finansijska Odgovornost: Sposobnost da upravljate novcem, čak i ako imate dugove.
-
Odnos prema Greškama: Odrasla osoba ne izbjegava greške, već iz njih uči i preuzima odgovornost.
Ukratko, osjećaj "odraslosti" je fluidan i subjektivan. Osjećaj da još niste "tamo" možda je najveći znak da ste zapravo na pravom putu. Sve dok aktivno preuzimate odgovornost za svoje odluke i svoj život, bez obzira na hronološku dob, vi ste u suštini odrasla osoba.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.