Gljive su fascinantna bića, ni biljke ni životinje, koja čine poseban svijet u našim šumama i na livadama. Njihova nutritivna vrijednost, specifičan ukus i ljekovita svojstva privlače sve veći broj berača. Međutim, sakupljanje gljiva zahtijeva izuzetan oprez, duboko znanje i poštovanje staništa.
Zlatna pravila sakupljanja gljiva
Sakupljanje gljiva nosi veći rizik od sakupljanja ljekovitog bilja. Priručnik ističe ključne smjernice za svakog berača:
-
Identifikacija: Berite samo one vrste koje poznajete 100%. Ako postoji i najmanja sumnja, gljivu ne dirajte. Ne oslanjajte se na narodne mitove (poput onog da su gljive koje jedu puževi sigurne – to nije tačno!).
-
Tehnika branja: Gljivu treba pažljivo izvaditi iz zemlje tako da se ne ošteti micelij (podzemni dio). Rupu koja ostane treba zatrpati zemljom ili lišćem.
-
Transport: Gljive se isključivo nose u pletenim korpama. One moraju "disati"; u plastičnim vrećama se brzo kvare i razvijaju toksine čak i ako su jestive.
-
Stanje gljive: Berite samo zdrave i jedre primjerke. Previše mlade gljive je teško identifikovati, a prestare su često crvljive ili u procesu kvarenja.
-
Ograničenja: Za lične potrebe dozvoljeno je sakupiti do 1 kg komercijalnih gljiva (vrganj, lisičarka) ili do 2 kg ostalih vrsta dnevno.
Najpoznatije jestive gljive u našim krajevima
Priručnik izdvaja deset ključnih vrsta koje su cijenjene u kulinarstvu i trgovini:
-
Vrganj (Boletus edulis): Poznat kao "kralj gljiva". Prepoznatljiv po mesnatom šeširu smeđe boje i debeloj dršci. Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.
-
Lisičarka (Cantharellus cibarius): Karakteristične žute boje i mirisa koji podsjeća na kajsije. Veoma je cijenjena jer je rijetko napadaju crvi.
-
Smrčak (Morchella conica): Jedna od najukusnijih gljiva koja se pojavljuje u rano proljeće. Ima specifičan izgled koji podsjeća na saće.
-
Blagva (Amanita caesarea): Jarka narandžasta boja šešira i žuti listići čine je jednom od najljepših i najukusnijih gljiva, poznatom još iz rimskog doba.
-
Velika sunčanica (Macrolepiota procera): Impresivna gljiva sa velikim šeširom koji može dostići i 30 cm. Jede se samo šešir, obično pohovan.
Opasne zamjene: Otrovne gljive
Najveća opasnost leži u zamjeni jestivih gljiva sa njihovim otrovnim dvojnicama. Priručnik posebno upozorava na:
-
Crvena muhara (Amanita muscaria): Iako prepoznatljiva po crvenom šeširu s bijelim tačkama, može biti smrtonosna.
-
Ludara (Boletus satanas): Česta zamjena za vrganje. Razlikuje se po tome što joj meso na presjeku poplavi, a drška ima crvenkaste tonove.
-
Zelena pupavka (Amanita phalloides): Najopasnija gljiva na našim prostorima. Često se pogrešno zamijeni sa šampinjonima ili zelenim vitezovkama. Simptomi trovanja se javljaju kasno, kada je šteta na jetri već velika.
Čuvanje i priprema
Gljive su lako kvarljive. Preporučuje se da se očiste i obrade odmah nakon povratka iz šume. Mogu se sušiti (naročito vrganji i smrčci), zamrzavati nakon blanširanja ili kiseliti. Pravilna termička obrada je neophodna za većinu vrsta, jer su mnoge gljive sirove teško probavljive ili čak blago toksične.
Zaključno, gljivarstvo je predivna aktivnost koja spaja boravak na čistom vazduhu i gastronomsko uživanje, ali samo uz maksimalnu odgovornost i stalno učenje.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.