Da bi se izbjegla hronična upala sluzokože sinusa i nosa, vrlo je važno što ranije započeti pravilno liječenje prehlade, gripa i svih drugih infekcija disajnog sistema
Prehlada, nazeb i kihavica sinonimi su za dobro poznato oboljenje – infekciju gornjih disajnih puteva uzrokovanu virusima, koja je po svojoj suštini akutni rinosinusitis. Prilikom svake prehlade, upalnim procesom zahvaćene su ne samo sluznica nosa, već i sluznice sinusa (paranazalnih šupljina).
Asist. dr med. mr sc. Ljiljana Jovančević, otorinolaringolog iz Klinike za bolesti uha, grla i nosa Kliničkog centra Vojvodine, objasnila nam je kako se infekcije gornjih disajnih puteva uzrokovane virusima odražavaju na sinuse, kakve komplikacije mogu da izazovu i na koji način se liječe.
KAKO DA SINUSI OSTANU ZDRAVI
Postoji niz faktora koji omogućavaju da sinusi ostanu zdravi, od kojih su najvažnije drenaža i ventilacija. Natečena sluznica nosa, nastala usljed prehlade ili alergije, može zatvoriti otvor sinusa i spriječiti pravilnu ventilaciju i izjednačavanje pritiska u nosu i sinusima, što uzrokuje bol. Isto tako, sluz, koja se normalno stvara u sinusima a služi za održavanje vlažnosti sluznice i odstranjuje bakterije, može da zaostane u sinusu i stvori pritisak izazivajući bol. Sinus koji je ispunjen sluzavim sadržajem, bez mogućnosti čišćenja i izmene vazduha, pogodno je mjesto za nastanak infekcije, odnosno naseljavanja bakterija ili umnožavanja onih koje se tamo već nalaze. Hladnoća, vetar, vlaga i magla udruženi sa raznim zagađenjima iz vazduha, neprijatelji su sluznice nosa. Ako se tome doda da se zimi infekcije lakše prenose, jer boravimo u zatvorenim prostorijama sa mnogo ljudi, ova oboljenja gotovo je nemoguće izbjeći. Hronične upale sluzokože sinusa i nosa neprijatne su i dugo muče oboljelog. Zbog toga je vrlo važno što ranije započeti pravilno liječenje prehlade, gripa i svih drugih infekcija disajnog sistema.
VRSTE SINUSITISA
AKUTNI SINUSITIS je onaj koji traje do 12 nedjelja, a može biti virusni, bakterijski i rekurentni. Dakle, najčešće ga uzrokuju bakterije ili virusi, a mnogo rjeđe gljivice. Bakterije pneumokoke i streptokoke, koje su u manjem procentu prisutne na sluznici gornjih disajnih puteva kod velikog broja zdravih ljudi, najčešće uzrokuju akutni sinusitis. Kada dođe do upale i otoka sluznice, otežana je ventilacija i dreniranje sinusa, pa umjesto da se bakterije i virusi izbacuju stalnim slivanjem sekreta, one se u nosu i sinusu zadržavaju i množe i tako se postepeno razvijaju infekcija i bol u vidu pritiska. HRONIČNI SINUSITIS obično je posljedica čestih akutnih upala sinusa, naročito ako nisu liječene. Simptomi su isti kao kod akutnog sinusitisa, samo su blaži i duže traju, zbog čega ovo oboljenje nije lako dijagnostikovati. Najčešće ga uzrokuju gram-negativne i anaerobne bakterije i gljivice. Djeca koja su sklona astmi ili boluju od alergija često obolijevaju i od hroničnog sinusitisa. Svaka prehlada predisponira pacijenta za pojavu akutnog bakterijskog rinosinusitisa, pa bolest najčešće i nastaje kao sekundarna bakterijska infekcija nakon prehlade. U toku jedne godine djeca imaju šest do osam, a odrasli dvije do pet epizoda akutnog virusnog rinosinusitisa. Prema definiciji, akutni virusni rinosinusitis (prehlada) je oboljenje koje podrazumjeva prisustvo simptoma akutne upale gornjih disajnih puteva u trajanju do 10 dana.
ALERGIJSKI I NEALERGIJSKI HRONIČNI SINUSITIS
U slučaju alergijskih upala pacijenti se žale na povremenu ili stalnu kihavicu, svrab u nosu, pojačanu sekreciju i zapušen nos. Često se uz te simptome javljaju i glavobolja, osjećaj punoće u licu, slabost, malaksalost i poremećaj spavanja, a nerijetko su prisutni i svrab i suzenje očiju. Alergijske upale sinusa mogu biti sezonske ili cjelogodišnje, u zavisnosti od toga na koju je susptancu pacijent alergičan. Ako se radi o polenu drveća, trava i korova, onda je alergija prisutna u sezoni cvjetanja ovih biljaka, uglavnom od ranog proljeća do kasne jeseni. Veći je problem ukoliko je pacijent alergičan na prašinu, grinje, dlake kućnih ljubimaca i slično, jer je to cijele godine prisutno u njegovom okruženju. Ako se testiranjem ne dokaže alergija na specifične materije ili pak ne postoje drugi parametri koji ukazuju na alergijske reakcije, a dokazano je prisustvo dugotrajne upale u nosu i sinusima, radi se o hroničnom (nealergijskom) rinitisu. Dominantan simptom je, prije svega, zapušen nos uz glavobolju i osjećaj punoće u licu. Nerijetko su kod djece zahvaćeni i ždrijelo, srednje uho i grkljan.
UZROČNICI I SIMPTOMI
Lokalni uzročnici koji pogoduju razvoju hroničnog sinusitisa mogu biti kriva nosna pregrada, nosni polipi, deformiteti nosa i nosnih kostiju, upala zuba gornje vilice… Akutni sinusitis vrlo je čest i može ga dobiti svako ko oboli od alergije, prehlade, gripa ili bakterijske infekcije gornjih disajnih puteva, koji stvaraju preduslove za razvoj ove bolesti. Hroničnom sinusitisu sklone su osobe sa različitim lokalnim i opštim uzročnicima. Tipični simptomi akutnog sinusitisa jesu zapušen nos, pojačana sekrecija, osjećaj pritiska i bol u području zahvaćenog sinusa, pa na osnovu toga može biti prisutna glavobolja, najčešće jutarnja, kao i povišena temperatura. Simptomi i mjesto najjačeg pritiska i bol na istom mjestu variraju, u zavisnosti od toga koji je sinus najjače zahvaćen upalom. Tako se mogu javiti bol u uhu, vratu i očima, suzenje, zubobolja i gubitak ukusa. Od opštih znakova najčešće su izraženi umor i iscrpljenost. Tegobe izazvane hroničnim sinusitisom ne razlikuju se značajno, osim što duže traju, a kod nekih osoba nikada se ne povlače potpuno već se u određenim situacijama pogoršavaju. Hronični sinusitis može se razviti kao posljedica često ponavljanih akutnih upala sinusa, pogotovo ako nisu propisno liječene.
KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA?
Sinusitis u početnoj fazi teško je dijagnostikovati zato što simptomi podsjećaju na one koji su karakteristični za običnu prehladu (zapušen nos, slivanje sekreta niz ždrijelo i malaksalost). Međutim, u slučaju prehlade simptomi se povlače poslije pet do sedam dana dok oni izazvani sinusitisom (ukoliko se bolest ne liječi) mogu da traju od tri do osam nedjelja i često su praćeni bolom u licu i temperaturom.
Najjednostavniji način da se ustanovi da li se radi o sinusitisu jeste perkusija (lupkanje) ili pritiskanje u predjelu sinusa. Ukoliko to izaziva bol, najverovatnije se radi o infekciji. Potrebno je uraditi i rendgen paranazalnih šupljina, ali najpouzdaniji način dijagnostikovanja jeste CT sinusa, odnosno magnetna rezonanca (ukoliko se sumnja na tumor ili gljivično oboljenje).
Rinoskopija, procedura kojom se direktno posmatraju zadnji otvori nosnih hodnika pomoću savitljivog fiberoptičkog crijeva, može se primjeniti i za direktno gledanje sinusnih otvora i procjene njihove začepljenosti. U težim slučajevima neophodna je aspiracija sadržaja sinusa pomoću igle radi određivanja vrste bakterije koja je izazvala upalu sinusa te pravilnog izbora antibiotika.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.