Centralno pitanje koje postavlja ova globalna transformacija je: Zašto žene, koje su navodno u stalnoj potrazi za osnaživanjem i zaštitom od ugroženosti, sve češće donose odluke i usvajaju ponašanja koja objektivno kvare sliku o njima i štete njihovom statusu? Radi se o ključnoj kontradikciji post-feminističke ere: deklarisana ranjivost nasuprot demonstriranoj samovolji i destrukciji (alkohol, nevjera, preuzimanje muške dominacije u fizičkoj snazi). Ovo je analiza psihološkog fenomena "Samoporažavajuće ugroženosti".
Psihološko Objašnjenje: Korištenje Ugroženosti kao Štit
Psihologija nudi složen odgovor na ovu kontradikciju. Nije riječ o tome da su žene manje ugrožene, već da je narativ ugroženosti postao mehanizam za izbjegavanje odgovornosti.
A. Odbijanje Krivice i Afirmacija Neodgovornosti
Jedan od najaktuelnijih trendova, ističu psiholozi, jeste da se za svaku ličnu nevolju, loš izbor ili samoporažavajuće ponašanje (kao što je javno pijenje, nevjera ili agresivna konfrontacija) odgovornost prebacuje na vanjske faktore – patrijarhat, toksičnu muškost, društvenu nepravdu. Istraživanja pokazuju da se na taj način stvara psihološki štit koji sprečava žene da se suoče s posljedicama vlastitih akcija. Kvarenje slike o sebi se tada tumači kao revolucija ili reakcija na ugroženost, umjesto kao lična greška.
B. Kontra-Reakcija na Nerealni Ideal
Ako društvo zahtijeva ženu koja je savršena u svemu, a globalizacija i mediji to promovišu, mnoge žene biraju da budu antiteza tog ideala. Ako je ideal krhkost, biraju snagu; ako je ideal vjernost, biraju promiskuitet; ako je ideal trezvenost, biraju alkohol. Ovaj prkosni ekstremizam se pogrešno interpretira kao osnaživanje, iako objektivno narušava reputaciju i zdravlje.
Globalizacija: Rat za Autentičnost i Hiper-Vidljivost
Globalna medijska kultura i društvene mreže igraju ključnu ulogu u pretvaranju autodestruktivnog ponašanja u atraktivan performans.
A. Autentičnost kao Eksces
U digitalnom dobu, biti autentičan često znači biti ekstreman. Postoji ogroman pritisak da se bude primijećen. Ekstremno ponašanje – žena koja diže 100 kg, žena koja javno pije, ili žena koja ima skandalozan ljubavni život – osigurava viralnost i pažnju. Ta viralna pažnja se pogrešno interpretira kao stvarna moć i priznanje. Kvarenje slike o sebi je paradoksalno postalo put do slave i vidljivosti u globalizovanom svijetu.
B. Nestanak Konteksta i Posljedica
Globalizacija je dovela do raspada malih, tradicionalnih zajednica, gdje je reputacija bila ključna za opstanak. Danas, zahvaljujući anonimnosti velikih gradova i interneta, žene mogu donositi samoporažavajuće odluke bez trenutnog, društvenog konteksta i osude. Odsustvo neposrednih posljedica ohrabruje destruktivne obrasce ponašanja koji dugoročno štete slici o sebi, ali kratkoročno pružaju osjećaj slobode.
Krajnja Presuda: Ko je Stvarni Neprijatelj?
Psihološki i sociološki dokumenti su jasni: ova kontradikcija je znak duboke krize identiteta. Žene nisu prestale biti ugrožene, ali su pronašle pogrešan način da odgovore na tu ugroženost.
Ako se emancipacija definira preuzimanjem muških simbola (snaga, poroci) i izbjegavanjem odgovornosti za vlastite izbore, onda je to pirova pobjeda. Istinska snaga dolazi od autentičnosti i odgovornosti, a ne od preuzimanja tuđih obrazaca. Najnoviji podaci upozoravaju da žene moraju da prekinu ciklus u kojem ugroženost koriste kao izgovor za samoporažavajuće ponašanje, jer u tom ratu, same sebi postaju najveći neprijatelj.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.