Ako se pokušate sjetiti šta se desilo na vaš treći rođendan ili kako ste se osjećali pri prvom susretu s bratom ili sestrom, velika je vjerovatnoća da ćete naići na zid. Taj nedostatak sposobnosti prisjećanja događaja iz ranog djetinjstva (obično prije treće ili četvrte godine) naziva se amnezija djetinjstva ili infantilna amnezija.
Ovaj fenomen nije znak loše memorije, već fascinantan dokaz da mozak mora doseći određeni stupanj razvoja prije nego što može trajno pohraniti složene, autobiografske uspomene.
Neurološka Barijera: Nezreli Hipokampus
Iako bebe uče i pamte (npr. prepoznavanje majčinog glasa ili lica), to je implicitna memorija (sposobnost i vještina, kao što je hodanje), a ne eksplicitna, narativna memorija (sjećanje na određene događaje).
Glavni krivac za infantilnu amneziju krije se u nedovoljno razvijenim ključnim strukturama mozga:
A. Hipokampus: Skladište Memorije
Hipokampus je ključni dio mozga za pretvaranje kratkoročnih iskustava u dugoročne uspomene. Iako je hipokampus prisutan pri rođenju, on je u prvih nekoliko godina života i dalje nezreo.
B. Neurogeneza i Brisanje
Ironično, ubrzani razvoj mozga kod beba je dio problema. Ovaj rani period karakteriše intenzivna neurogeneza – stvaranje novih neurona u hipokampusu. Naučnici vjeruju da brzo stvaranje novih ćelija u suštini brzo briše ili remeti već formirane memorijske krugove, što otežava dugoročno skladištenje informacija.
C. Nedostajuće Ožičenje
Da bi se sjećanje stabilno sačuvalo, hipokampus mora biti čvrsto povezan s prefrontalnim korteksom, dijelom mozga zaduženim za logiku, kontekst i vremensko organizovanje. Ove veze se razvijaju postepeno i sazrijevaju tek oko treće do sedme godine, objašnjavajući zašto se uspomene iz tog perioda često vraćaju u "fragmentima".
Psihološka Barijera: Nedostatak Vremenske Ose
Čak i da su naši mozgovi potpuno zreli, nedostaje nam psihološki alat neophodan za katalogizaciju i pronalaženje uspomena.
A. Nedostatak Koncepta "Ja"
Autobiografska memorija (sjećanje na događaje iz našeg života) zavisi od razvoja koncepta sebe – razumijevanja da ste vi jedinstvena, stalna osoba koja ima svoju prošlost i budućnost. Bebe i mala djeca razvijaju ovaj osjećaj tek oko 18. do 24. mjeseca, ali je za punu organizaciju sjećanja potreban jači, zreliji koncept.
B. Ključna Uloga Jezika (Verbalna Osa)
Jezik služi kao "ljepljiva traka" za memoriju. Tek kada djeca razviju dovoljno razvijen vokabular i sposobnost narativnog razmišljanja, mogu prevesti iskustvo u verbalni format (priču).
Kada odrasla osoba pokuša pronaći sjećanje iz djetinjstva, ona koristi narativne i jezične znakove. Ako iskustvo nije enkodirano u verbalnu priču u to vrijeme, gotovo ga je nemoguće pronaći kasnije. Stoga, kulturna razlika u pričama koje roditelji pričaju djeci (narativni stil) utiče na to koliko rano djeca počinju da se sjećaju svoje prošlosti.
Šta Pamtimo?
Sjećanja koja se vraćaju prije treće godine su obično bljeskovi – izolirane slike, mirisi ili snažne emocionalne reakcije, bez koherentnog konteksta vremena i mjesta. To su rijetki slučajevi kada je emocija bila dovoljno jaka da zaobiđe nezreli sistem narativne memorije.
Amnezija djetinjstva je podsjetnik da je memorija aktivni, konstruktivni proces, a ne pasivno snimanje. Naš mozak mora biti spreman ne samo da stvori uspomenu već i da stvori "adresu" na koju će tu uspomenu trajno pohraniti.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.