Bolesti pčela izazvane parazitima nanose pčelarstvu velike štete. Radi toga, u cilju zaštite pčela, zakonskim propisima su regulisane mjere za njihovo suzbijanje. U ove bolesti spadaju: nozemoza, akaroza i varoza.
Nozematoza ili nozemoza (zarazni proljev) je invaziona bolest organa za varenje odraslih pčela. Uzrokuje je jednoćeliska životinja protoza (Nosema pis), a napada ćelije srednjeg crijeva pčele. Uzročnik bolesti obrazuje spore koje su mnogo otporne i u tijelo pčele ulaze zajedno sa hranom. U srednjem crijevu pčele iz spora se razvije parazit koji napada epitelne ćelije srednjeg crijeva. Kada razruši epitel srednjeg crijeva, ponovo se stvara veliki broj spora (100-200 miliona) koje pčela izbacuje izmetom. Pčele ližu izbačeni izmet i bolest se brzo širi, naročito ako se izmet izbaci u košnicu. Iz jedne košnice u drugu bolest prenose same pčele (grabež, trutovi) i pčelar premještanjem okvira iz jedne košnice u drugu. Izvor zaraze može biti i napajalište za pčele. Bolest se najviše javlja krajem zime i u rano proljeće, a najveće ugibanje je u mjesecima aprilu i maju. Na razvoj bolesti utiče i prisustvo meda medljikovca u košnici i kad potraje duža zima.
Znaci bolesti
Znaci bolesti uočavaju se na starim pčelama. Poslije zimovanja, pčelinje društvo slabi, a ponekad ugine i matica. Trbuh bolesne pčele je naduven i kada se pritisne izbaci blijedosiv izmet. Ako se izvuku crijeva pčele, onda je srednje crijevo bjeličaste boje, dok je kod zdrave pčele ružičasto. Kod oboljelih društava pojavljuje se i proljev, koji se očituje time što pčela izbaci izmet pred košnicu i u samoj košnici, najčešće po okvirima i na satonošama. Pčelinje društvo sve više slabi, zaražena matica manje nosi jaja, što se odražava na smanjenju legla i na sakupljanju hrane.
Tačna dijagnoza može se postaviti tek laboratorijskim ispitivanjem. U tu svrhu potrebno je poslati u laboratoriju na ispitivanje oko 30 pčela iz svake košnice posebno. Uzimaju se uginule pčele ili one koje pokazuju znake bolesti. Mogu se uzeti i pčele sabiračice (koje se vraćaju s paše).
Liječenje
Ova bolest uspješno se liječi antibioticima Fumagillin DCH i Fumidil B, a uz pakovanje je štampano i uputstvo za upotrebu.
Akaroza ili grinjavost je bolest organa za disanje odraslih pčela, koju uzrokuje krpelj grinja Acarapis woodi. Ova grinja ovalnog oblika, razvija se u grudnim trahejama koje se nalaze u osnovama krila. Tu se hrani sokovima iz pčelinjeg organizma te razara krvne sudove, što dovodi do nekroze pojedinih dijelova traheja. Najviše stradaju traheje oko krila.
Grinje žive isključivo u pčelinjem tijelu i van tijela brzo propadaju. Uzročnik se prenosi od jedne pčele do druge. Zato je zaraza najintenzivnija zimi, dok se pčele nalaze u zimskom klupku, pošto tada pčele ne izlaze iz košnice, grinje ispune traheje i najveće uginuće pčela je u proljeće.
Znaci bolesti
Bolest se može pojaviti u svako godišnje doba, međutim najizraženija je u proljeće. Pčele pokušavaju da polete, međutim pošto su im stigme (dušni otvori) začepljene i nemaju dovoljno vazduha, padaju na pod košnice i pred košnicu. Tada imaju oborena krila i trepere njima.
Kad se primjeti grinjavost, potrebno je poslati na laboratorijsko ispitivanje 30 do 50 pčela. Istovremeno, svaki uzgajivač pčela obavezan je da prijavi bolest odgovarajućoj poljoprivrednoj instituciji.
Liječenje
Ako su na pčelinjaku zaražena 2 do 3 društva, najbolje je da se saće sa leglom bez pčela doda drugim društvima. Tada se bolest ne prenosi jer grinje žive na pčelama. Zaražene pčele uguše se sumporom i poslije toga spale. Postoje sredstva koja ubijaju grinje, a da ne štete pčelama i leglu. Najbolje je provesti liječenje poslije glavne proljetne paše kada uginu stare pčele.
Za liječenje se uzima Froova smjesa koja se priprema od dva dijela benzina, dva dijela nitrobenzola i jedan dio safrola ili suncokretovog ulja. Na mali komad flanelne krpe natopi se 2,5 do 3 ml ove smjese, a krpa se uvuče kroz leto na dno košnice. Ovo se ponavlja uzastopno 3 dana. S ovom smjesom potrebno je oprezno rukovati pošto je zapaljiva.
Dobri rezultati se postižu sa švajcarskim preparatom folbex, koji je u obliku kartonskih listića 2 x 10 cm. Taj papir se zapali, plamen se ugasi i tinjajući stavlja u košnicu. Leto košnice drži se zatvoreno jedan sat. Postupak se ponavlja 8 puta u razmaku od jedne sedmice. Postoje i druga sredstva, kao belgijski PK, njemački delacan itd. Uz sredstvo se dobije i uputstvo za primjenu.
Varoza je opasna invaziona bolest larvi, lutki i odraslih pčela koju izaziva krpelj varoa - Varroa Jacobsoni (Oudemans). Prvi put je primjećena 1904. godine na indijskoj pčeli (Apis indica) sa koje je prešla na medonosnu pčelu (Apis mellifica). Na medonosnoj pčeli utvrđena je 1958. godine u Japanu, 1959. u NR Kini, a 1964. godine u SSSR-u. U periodu od 1973. do 1980. godine proširila se u Evropi (Bugarska, Rumunija, Jugoslavija, DR Njemačka, SR Njemačka, Turska, Grčka itd.). U našoj zemlji prvi put je utvrđena krajem 1976. godine kod Dimitrovgrada, odakle se proširila u Dalmaciju (1978.god), Hercegovinu (sredinom 1979.god), u okolini Sarajeva (krajem 1979.god). U SR Sloveniji je utvrđena početkom 1980. godine. Od tada bolest se proširila u sve republike i pokrajine. Postoje lokaliteti, gdje nije utvrđena ova bolest, ali se može sa sigurnošću pretpostaviti da će i tamo doći do zaražavanja pčelinjih društava.
Uzročnik
Varoa je krpelj iz familije Varroidae, vidljiv golim okom. Odrasla ženka je duga od 1,00 do 1,77 mm, a široka od 1,50 do 1,99 mm. Njeno tijelo je ovalno i spljošteno, pokriveno hitinskim omotačem - štitom, tamnosmeđe (kestenjaste) boje. Cijelo tijelo krpelja obraslo je tankim dlačicama i sitnim kukama, pomoću kojih se drži za tijelo pčele. Odrasla ženka ima 4 para nogu koje su savijene ispod štita. Na nogama se nalaze organi za disanje (stigme), te organi mirisa i dodira.
Širenje krpelja
U pčelinjaku od zaražene do zdrave košnice uzročnika prenose pčele tuđice i trutovi. Krpelj se može širiti i prenošenjem okvira sa leglom i pčelama te stresanjem pčela iz zaražene u zdravu košnicu. Krpelj se može prenijeti na zdrave pčele preko cvijeta na paši - prilikom sakupljanja nektara. Na veće udaljenosti krpelj se prenosi selidbom zaraženih pčelinjih društava i prodajom zaraženih matica i rojeva. Tako se krpelj proširio između kontinenata.
Razvoj krpelja i znaci oboljenja pčela
Ženka krpelja odlaže jaja oko sedmog dana svoje starosti. Kad odlaže jaja, krpelj napušta pčelu i odlazi na saće u kom se nalazi leglo pred zatvaranjem ćelija. U jednu ćeliju može snijeti od 1- 3 jajeta. Ukupan broj jaja koje snese jedna ženka jako je kolebljiv (1 - 38), što zavisi od godišnjeg doba i količine legla u košnici - najmanje u proljeće, a najviše krajem ljeta. U rano proljeće ženka krpelja polaže jaja u ćelije sa radiličkim leglom. Pojavom trutovskog legla, radije odlažu jaja u to leglo. Tada je količina zaraženih trutovskih ćelija za oko 14,3 puta veća od radiličkih.
Osnovna hrana krpelja, u svim tokovima njegovog razvoja, je hemolinfa koju siše usnim aparatom iz tijela larvi, lutki i odraslih pčela. Larve napadnute krpeljom nemirne su i ispruže se u ćeliji saća prije vremena, a ponekad ispadnu iz ćelije na podnjaču košnice.
Pčele razvijene iz zaraženog legla su sitne, imaju nepravilno razvijeno tijelo (krila i noge), a naročito im je tanka veza između grudi i trbuha (epinotum). Život napadnutih pčela je upola kraći, a takvi trutovi nisu sposobni da oplode maticu.
Cjelokupni razvojni krug krpelja (od polaganja jaja do odraslog krpelja) traje kod ženke 8 do 9, a kod mužjaka 6 do 7 dana.
Odrasli krpelj prelazi na pčele (maticu, radilice i trutove), zadržava se na njihovom tijelu, najrađe na trbuhu između segmenata i ispod voskovih žlijezda. Bolest sama od sebe ne može prestati.
Suzbijanje krpelja
Za suzbijanje krpelja upotrebljavaju se fizičke biološke metode kao i hemijska sredstva. Najbolji rezultati se postižu uporedom primjenom bioloških metoda (izrezivanje zaraženog trutovskog legla, stavljanje okvira "građevnaka", prihranjivanje i dr.) i hemijskih sredstava. Zavisno od načina primjene, pretežno se upotrebljavaju za zaprašivanje i zadimljavanje pčelinjih društava. Sve metode i hemijska sredstva, koja se danas primjenjuju ne mogu u potpunosti da unište krpelja. Uspješno dejstvo svih preduzetih mjera kreće se u granicama od 17% do 90%, te se njihovom primjenom samo smanjuje brojnost krpelja u pčelinjem društvu.
Suzbijanje krpelja se najuspješnije provodi u vremenu od jeseni do proljeća, kad nema legla u košnici pa prema tome nema ni razvoja krpelja, koji se u to vrijeme nalazi na odraslim pčelama.
Danas se u primjeni nalazi veći broj hemijskih sredstava za suzbijanje krpelja. Neki od njih ne mogu se nabaviti u našoj zemlji. Radi toga navode se ona hemijska sredstva koja su trenutno dostupna pčelarima.
Fenotijazin se upotrbljava za zadimljavanje košnica u količini od 1,5 gr po pčelinjem društvu, što odgovora količini od 50 mlazeva dima iz dimilice. Prvo se košnica zadimi sa 30 mlazeva, a zatim se pređe na sledeću košnicu i zadimi istim brojem mlazeva. Zatim se ponovo pređe na prvu košnicu i ubaci 20 mlazeva dima. Poslije toga se košnica zatvori 10 - 15 minuta. Isti je postupak sa drugom i sljedećim košnicama. Ovaj postupak se ponavlja 3 puta u razmaku od 7 - 8 dana.
Danikoroper se upotrebljava paljenjem u dimilici, a zatim se zadimljavaju pčelinja društva. U košnicu se ubace 2 - 3 mlaza dima i svakih pet minuta postupak se ponavlja u 3 - 4 navrata. Dimljenje se ponavlja 2 - 3 pputa u razmaku od 5 dana.
Timol (C10H14O) je preparat u obliku bijelih kristala. Liječenje se provodi Tako što se kristali pospu po satonoši, a košnica zatvori. Ponekad pčele sa satonoše zbace kristale timola na podnjaču. Radi toga se preporučuje stavljanje timola na gazu koja se prethodno pričvrsti na satonoši. Uzima se mala količina, 0,25 g po jednoj ulici zaposjednutom pčelama. Zavisno od stepena zaraze društva se tretiraju u 2 do 3 navrata. Dva dana poslije dodavanja preparata, košnica se otvara na kraće vrijeme (oko 5 min) da bi miris timola ispario. Sa timolom se nesmiju tretirati društva ako je temperatura vazduha veća od 27°C ili manja od 10°C. Najčešće se tretiraju u proljeće (prije pojave legla), ljeti - poslije oduzimanja meda i u jesen (kad nestane legla u košnici). Posebno je štetno ako se dodaje veća količina timola.
Varitan je preparat na bazi fenotiazina u obliku tableta (sadrži 2 g fenotiazina) gdje su dodane komponente za bolje sagorijevanje i dimljenje. Proizvodi ga "Krka" Novo Mesto. Upotrebljava se kao i fenotiazin, u svakom pakovanju nalazi se uputstvo za upotrebu.
Folbex VA (Folbeks) su narandžasti listići veličine 10 x 2 cm. Suzbijanje krpelja se vrši paljenjem 1 listića, plamen se ugasi i stavi da tinja u košnici. Zadimljavanje košnica se vrši 4 puta u razmaku od 4 dana. Zadimljavanje se provodi kad nema legla u košnici (jesen), a temperatura vazduha je iznad 10°C i ne postoji opasnost od noćnih mrazeva. Pčelinja društva je potrebno prethodno, obezbjediti sa dovoljnim količinama hrane.
Apikaridim se upotrebljava paljenjem smotka u dimilici, a zatim zadimljavaju pčelinja društva. U košnicu se ubace 2 -3 mlaza dima, a otvor na letu se suzi (ne zatvarati). Tretiranje se provodi u suton, kad su sve pčele u košnici, a temperatura vazduha treba da je iznad 10°C. U razmaku od 5 dana potrebno je ponoviti još 2 dimljenja.
Osim ovih, u posljednje dve do tri godine kod nas se registrovani i nalaze se u prometu i ovi preparati:
| NAZIV PREPARATA | AKTIVNA MATERIJA | OBLIK PREPARATA |
| Varamit | amitraz | listići |
| Varocid (proljetni) | amitraz | listići i smotak |
| Varocid (ljetnji) | malation | listići i smotak |
| Varocid (jesenji) | tedion | listići i smotak |
Upotreba ovih preparata se vrši prema uputstvu koje je sadržano u pakovanju. Dužom upotrebom jednog preparata varoa se prilagođava na njegovo djelovanje. Radi toga, poslije svake 2 - 3 godine potrebno je jedno sredstvo zamjeniti drugim.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.