Klimatski skeptici (naziv za ljude koji smatraju da se klimatske promjene ne dešavaju) koriste se argumentima čija osnova ima utemeljenje u nekim dobro poznatim procesima koji utiču na klimu naše planete, ali iz njih izvlače ne u potpunosti tačne zaključke, često posmatrajući samo jedan dio podataka koji im ide u korist, a bez posmatranja šire slike, piše Klima101.
Jedan od dobro poznatih tzv "klimatskih mitova" je i pogrešno tumačenje "Milankovićevih ciklusa". Drugi često spominjani tiče se tvrdnje da Sunce ima presudnu ulogu u klimatskom sistemu i da su promjene u njegovoj aktivnosti glavni pokretač klimatskih promjena.
Šta kažu skeptici?
Logika iza ovog mita je jasna. Sunce je glavni izvor energije na našoj planeti, tako da ako se dešavaju neke promjene u njegovoj aktivnosti logično je i da temperatura na Zemlji reaguje na to.
Sunce ne sja istom jačinom sve vrijeme, postoje periodi kada ima pojačanu aktivnost i šalje više energije u vasionu, a postoje i periodi kada ima smanjenu aktivnost i kada do naše planete stiže manje energije. Ove promjene u aktivnosti Sunca zovu se solarni ciklusi.
Sunčeva aktivnost uglavnom varira u pravilnim ciklusima koji prosječno traju oko 11 godina. Na primjer, tokom jednog ciklusa aktivnost Sunca raste sve dok ne dostigne maksimum aktivnosti, nakon čega započinje slijedeći jedanaestogodišnji ciklus, tokom kojeg će aktivnost Sunca opadati, sve dok ne dođe do minimuma, poslije čega se cio proces ponavlja.
Ukoliko su skeptici u pravu, klima na našoj planeti trebalo bi da se mijenja u saglasnosti sa navedenim solarnim ciklusima, ipak podaci kažu drugačije.
Šta kažu podaci?
Za početak, moramo da razumijemo da su promjene aktivnosti Sunca dosta male, razlika između maksimuma i minimuma Sunčeve energije koja dospije do Zemlje tokom jednog solarnog ciklusa najčešće iznosi približno 0.1%
Zato je i uticaj Sunca na skorašnje temperaturne promjene na Zemlji dosta manji nego što to na prvi pogled može da izgleda. U posljednjih 20 godina napravljene su brojne studije na ovu temu i one pokazuju da je ukupan uticaj Sunčeve aktivnosti na zagrijavanje koje je zabilježeno nakon 1750. godine od 10 do čak 50 puta manji od uticaja ljudskog sagorevanja fosilnih goriva koje je izazvalo povećanje koncetracije gasova sa efektom staklene bašte u atmosferi.
Ono što je još zanimljivije jeste da je u posljednjih 45 godina zabilježena aktivnost Sunca ispod prosjeka, a baš u tom periodu kreće ubrzani trend zagrijavanja kojem sada svjedočimo. Posljednji ciklus Sunčeve aktivnosti počeo je 2008. godine i od tada je njegova aktivnost u padu, a očekuje se da će negdje između sadašnjeg trenutka i 2020. godine zabilježiti najniži minimum od kako se vrše mjerenja, tj. od 1750. godine
Svi ovi podaci jasno pokazuju da argument da je Sunce glavni pokretač klimatskih promjena modernog doba nisu ispravni.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.