Mucanje je najpoznatiji poremećaj govora, koji se manifestira ponavljanjem, produžavanjem, zastajkivanjem, umetanjem glasova, slogova ili riječi tokom govora. U težim slučajevima može doći i do potpunog prekida u verbalnoj komunikaciji.
Poremećeno je disanje i fonacija, a dijete je svjesno svog problema pa se onda javlja strah od govora. Prvi kritičan period za pojavu mucanja je između druge i treće godine, ali se oko 90 posto slučajeva javlja oko četvrte godine.
Djeca, uglavnom, prestanu mucati spontano, ako se porodica i okolina adekvatno ponašaju, u suprotnom, potrebna je pomoć logopeda. Do mucanja dolazi kada se istovremeno udruži više faktora, a nasljedni faktor ima do 60 posto utjecaja.
Istraživanja su pokazala da na mucanje utječu i određene hromozomske promjene. Mucanje mogu izazvati i stresne situacije kao što su polazak u vrtić ili školu. Razgovor s novom osobom koja predstavlja autoritet je provocirajući faktor za dijete koje ima predispoziciju za pojavu mucanja.
Ako dijete počne mucati najbolje je da se obratite logopedu, ali postoje neke smjernice kojima mu i roditelji mogu pomoći:
- Utječite na dijete da smanji brzinu govora radi uspostavljanja pravilnog ritma;
- Neka polako započinje izgovor glasova u riječi;
- Vježbajte s djetetom govor poput pjevanja.
Mucanje se tri puta češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica, a djeca s ovim problemom obično su vrlo inteligentna.
Prema djetetu koje muca u razgovoru treba biti strpljiv i usmjeriti pažnju na ono šta govori, a ne kako to čini. Ne treba izbjegavati govorne situacije, ne završavati riječi ili rečenicu umjesto djeteta.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.