Pitanje o tome gdje se "nalazi" naša svijest – naše "ja", naša iskustva i osjećaji – muči filozofe i naučnike stoljećima. Riječ je o najvećoj neriješenoj misteriji u nauci. Iako je opća pretpostavka da je svijest u mozgu, potraga za specifičnom lokacijom, ili "centrom duše", pokazala se uzaludnom.
Moderna neurologija i filozofija uma sugerišu da svijest nije entitet koji se može locirati na jednom mjestu, već emergentno svojstvo cjelokupnog sistema.
Odbacivanje "Centra Duše"
Historijski su filozofi i naučnici pokušavali svijest smjestiti u jednu specifičnu strukturu mozga:
-
Rane Teorije: René Descartes je, naprimjer, vjerovao da je pinealna žlijezda sjedište duše, jer se nalazi u centru mozga i nije podijeljena (poput hemisfera).
-
Moderna Neurologija: Skeniranje mozga (fMRI, EEG) pokazalo je da svijest nije vezana za jednu regiju. Umjesto toga, ona se javlja kada su različite regije mozga uključene u sinhroniziranu, složenu komunikaciju. Svijest je više poput orkestra nego solo instrumenta.
Svijest Kao Globalni Radni Prostor
Dva dominantna naučna modela opisuju svijest kao dinamičan, distribuirani proces:
A. Teorija Globalnog Radnog Prostora (Global Workspace Theory - GWT)
GWT, koju je razvio Bernard Baars, tvrdi da je mozak poput velike zgrade sa mnogo kancelarija (podsistemi za vid, sluh, pamćenje). Svijest je poput globalnog prijenosa koji objavljuje informacije u centralni "radni prostor".
-
Kada se neka informacija (npr. buka, misao) emituje u taj centralni prostor, ona postaje "svjesna" i dostupna svim ostalim podsistemima u mozgu.
-
Ključne strukture uključene u ovaj prijenos su talamus (vrsta centralne relejne stanice) i prefrontalni korteks (izvršni centar).
B. Teorija Integrirane Informacije (Integrated Information Theory - IIT)
IIT, koju je predložio Giulio Tononi, tvrdi da je svijest jednaka količini integrirane informacije koju sistem može postići.
-
Postulat: Svijest je mjera koliko je sistem sposoban da generiše mnogo različitih stanja (informacija) i koliko su ta stanja međusobno povezana (integrirana).
-
IIT sugeriše da svijest ne zavisi od toga od čega je mozak napravljen, već od strukture i složenosti veza unutar njega. Što je sistem bolje integrisan i informativniji, to je svjesniji.
"Teški Problem" Svijesti
Ipak, nijedna naučna teorija ne može riješiti Teški Problem Svijesti (Hard Problem of Consciousness), koji je postavio filozof David Chalmers.
-
Laki Problem: Objasniti kako mozak obrađuje informacije, pamti ili kontrolira ponašanje. Ovo je neurologija uglavnom riješila.
-
Teški Problem: Objasniti kvaliju – zašto se osjećamo onako kako se osjećamo. Zašto postoji subjektivno iskustvo crvene boje, okusa kafe ili osjećaja ljubavi? Ne radi se samo o obradi signala, već o iskustvu te obrade.
Ukratko, "Lokacija" svijesti je vjerovatno pattern (obrazac), a ne place (mjesto). Svijest se nalazi u interakcijama – u složenom, sinhronizovanom električnom i hemijskom plesu milijardi neurona širom mozga.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.