Sa sve većom primjenom raznih hemijskih sredstava u poljoprivredi i šumarstvu pčela je prilikom dodira sa okolinom izložena djelovanju raznih otrova. U zavisnosti od namjene, hemiska sredstva za zaštitu bilja dijele se na insekticide (za uništavanje insekata), herbicide (uništavanje korova) i fungacide (gljivice) i dr.
Za pčele su najopasniji insekticidi koji po svom djelovanju mogu biti:
- kontaktni - djeluju preko dodira i
- utrobni - djeluju preko crijeva.
U prvoj grupi najopasniji su DDT - preparati (na bazi dihlordifeniltrihloretan) i HCH (heksahlorcikloheksan). Ovi preparati djeluju na nervni sistem i kod pčela se javljaju grčevi, a zatim smrt.
U drugoj grupinajopasniji su preparati na bazi arsena, barija i fosfora. Za pčele je najopasnije kada se insekticidom prska bilje dok je u cvatu. Međutim, prskanje može biti i onda štetno ako neko bilje ne cvijeta, a otrov pada na druge biljke koje su u cvatu, a pčele ih posjećuju (prskanje neobrađenog voćnjaka zaraslog u korov). Pčele se mogu otrovati i kad se prska neka površina gdje nema uopšte cvijeta, a linija preletanja pčela (od košnice ka paši) prelazi preko te površine. Tada se sredstvo raspršuje dok pčela prelijeće zatrovani prostor. Dejstvo jačine otrova na pčele, pored njegovog toksičnog svojstva, zavisi od temperature, vlažnosti vazduha i jačine vjetra. Ako je visoka temperatura, jači vjetar ili kiša, dejstvo otrova slabi. Prema inostranoj literaturi herbicidi i fungicidi nisu opasni za pčele 5 sati poslije prskanja. Insekticidi na bazi arsena otrovni su 4 dana, na bazi HCH 2 do 3 dana, a na bazi DDT-a - jedan dan.
Od trovanja najviše uginu pčele skupljačice. Ako je skupljačica uzela manju dozu otrova, doleti do košnice i prenese ga na ostale pčele i leglo, te dolazi do velikog uginuća. Pčelinje društvo zostaje u razvoju, a često i ugine. Pčele mogu unijeti u košnicu i zatrovan cvijetni prah. Tada se u košnici produži ugibanje pčela i legla, dok cijelo društvo, u odsustvu intervencije pčelara, ne propadne.
Znaci trovanja
Ako su pčele jako zatrovane i trenutno uginule dok su na paši, teško je uočiti promjene u košnici. Primjećuje se jedino naglo smanjenje sakupljačica i slabiji rad pčela na letu košnice. Kada pčele prime manju dozu te uspiju doletjeti do košnice i zatruju druge, primjećuje se masovno ugibanje pčela. Prije uginuća pčele se teško kreću po zidovima košnice, a zatim padaju na podnjaču. Uginule pčele, osim pred letom, nalaze se i po cijelom pčelinjaku.
Spriječavanje trovanja
Pčelar je dužan da zatvori pčele (uz obezbjeđenje ventilacije i dr.). Ako prilike zahtijevaju da se više dana košnice drže zatvorene, potrebno im je preko noći otvoriti leta i ponovo u ranu zoru zatvoriti. Preporučuje se stavljanje rezervnog tijela na košnicu da bi se povećala njena zapremina, a potrebno je u 2 do 3 navrata dnevno prskati pčele vodom. Ako je došlo do lakšeg trovanja u košnici, preporučuje se zamjena okvira sa svježim nektarom i cvjetnim prahom i prihranjivanje društva u 3 navrata 1 litrom sirupa (1:3).
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.