Kad zdravo postane nezdravo: Ortoreksija

1997. godine Steven Bratman, psihijatar iz američke države Colorado, prvi put je definirao pojam ortoreksija (orthorexia nervosa) kao nezdravu opsjednutost zdravom prehranom. Osobe koje boluju od ortoreksije fokusirane su na kvalitetu umjesto kvantitetu hrane, što do sada nije bio slučaj sa prehrambenim poremećajima. Naime, središte problema osoba koje boluju od poremećaja prehrane poput anoreksije, bulimije ili prejedanja je isključivo u količini hrane koja se unosi, odnosno ne unosi u organizam. Ortoreksija najčešće počinje sa željom da se jede ''zdravije'' i da se jelovnik ''počisti'' od nezdravih namirnica. Prvi simptomi započinju vrlo nevino, uglavnom izbjegavanjem brojnih omraženih aditiva, zatim genetski modificirane hrane, konzervansa i sl., što na prvu ruku izgleda doista kao briga o vlastitom zdravlju. Sljedeći korak je opsjednuto provjeranje sastojaka baš svake namirnice, a zatim težnja da se namirnice konzumiraju u obliku što bližem njihovom prirodnom stanju. S vremenom, opsjednutost kvalitetom i pripravkom namirnica postaje tolika da ometa svakodnevne aktivnosti i odnose. Za sada ortoreksija nije formalno uvrštena među mentalne poremećaje, pa ne možemo sa sigurnošću tvrditi koliko je ljudi oboljelo, no prema riječima Paule Quatromoni, profesorice nutricionizma i epidemiologije sa Bostonskog sveučilišta i jedne od vodećih eksperata za poremećaje prehrane i sportsku prehranu u Sjedinjenim Američkim Državama, ortoreksija je u stalnom porastu. Za ovaj poremećaj često se optužuje gotovo fanatično propagiranje zdrave prehrane putem društvenih mreža, osobito kada objave dolaze od poznatih osoba. Istraživanja pokazuju da upravo osobe čija je karijera povezana sa zdravim načinom života imaju veliki rizik da obole od ovog poremećaja poput zdravstvenih radnika, opernih pjevača, balerina i baletana, glazbenika simfonijskih orkestara te sportaša. O svojoj šestogodišnjoj borbi sa anoreksijom i ortoreksijom javno je progovorila dvadesetsedmogodišnja američka atletičarka Rachael Steil, koja je kazala da joj je na vrhuncu poremećaja koža bila potpuno narandžaste boje od količine voća i povrća koju je svakodnevno konzumirala. Točni uzroci ortoreksije još uvijek se utvrđuju, a dosadašnja istraživanja pokazuju da su osobe sa prijašnjim poremećajima prehrane, te opsesivno-kompulzivnim poremećajima, perfekcionisti i anksiozne osobe sklonije postati ovisnici o ''zdravoj prehrani''. Ortoreksiju može potaknuti želja za kontrolom, za mršavljenjem, pokušavanje izgradnje većeg stupnja samopuzdanja, težnja za prevladavanjem strahova, pokušaj pronalaska duhovnosti i traženje vlastitog identiteta kroz hranu. Stručnjaci upozoravaju kako je društvo općenito puno nerazumjevanja za psihičke poremećaje, a pogotovo prehrambene poremećaje, za koje se prečesto smatra da su svojevoljni odabir oboljelih. Treba naglasiti da su prehrambeni poremećaji za razliku od mnogih drugih mentalnih poremećaja često povezani sa direktnom ugrozom života samog bolesnika. Najradikalniji primjer su anoreksija i bulimija za koje društvo i dalje nakon godina pokušaja edukacije nema previše razumijevanja i smatra ih svojevrsnim ''hirom''. Razumijevanje i osvješćivanja ovog rastućeg problema modernog društva, javni istupi i otvoreni razgovor o problemu najbolji su put prema pronalasku rješenja i izlječenju.