Procjenjuje se da na dnu svjetskih okeana leži više od tri miliona potonulih brodova, od antičkih galija do modernih ratnih brodova. Iako su neki od najpoznatijih, poput španske galije San José ili britanskog Titanika, pronađeni, velika većina, a posebno oni s najbogatijim blagom, ostaje neuhvatljiva.
Zašto, uprkos naprednoj sonar tehnologiji i podmornicama s daljinskim upravljanjem (ROV), potraga za potopljenim blagom i dalje podsjeća na iglu u plastu sijena? Odgovor leži u geologiji, biologiji, historiji i samoj prirodi okeana.
Veličina i Surova Realnost Okeana
Glavni razlog za neuspjeh leži u grandioznim razmjerima našeg planeta.
A. Neizmjernost Prostora
Okeani pokrivaju više od 70% Zemljine površine. Prosječna dubina okeana je skoro 3.700 metara.
-
Pritisak i Mrak: Na tim dubinama vladaju potpuni mrak, ekstremno niske temperature i pritisak koji je stotinama puta veći od onog na površini. Nijedan ljudski ronilac ne može doći do tih dubina.
-
Tehnološka Barijera: Potraga zahtijeva skupe, sofisticirane sonar sisteme (poput bočnog sonara) i ROV-ove, a čak i oni mogu pretraživati samo ograničene dijelove u jednom trenutku. Pretraga dna okeana je finansijski i logistički ogroman poduhvat.
B. Geološko Zatrpavanje
Brodovi, čak i oni potopljeni na relativno plitkim dubinama, rijetko ostaju izloženi. Tokom vijekova, oceanske struje i gravitacija rade svoj posao:
-
Sedimentacija: Pijesak, mulj i sedimenti s kontinenta se neprestano talože. Brod koji je potonuo prije 300 godina može biti potpuno zatrpan ispod desetaka metara sedimenata, čineći ga nevidljivim za standardni sonar. Arheolozi moraju koristiti geološki sonar (koji prodire ispod površine) da bi ih otkrili.
Biologija i Korozija: Priroda je Najveći Pljačkaš
Brod ne leži netaknut na dnu; on je u stanju stalnog raspadanja.
A. Morski Crvi (Teredo Navalis)
Drveni brodovi, koji čine većinu brodova iz perioda Zlatnog doba piratstva (16. do 18. stoljeća), brzo se uništavaju. Teredo navalis, ili morski crv, nije crv, već školjkaš koji buši drvo i jede celulozu. U toplim vodama, veliki drveni brod može biti potpuno uništen u samo nekoliko decenija.
B. Oksidacija i Korozija
Željezo i čelik (kao na Titaniku) podliježu brzoj koroziji u morskoj vodi. Bakar i srebro su otporniji, ali se gvožđe raspada, a brod se pretvara u oblak hrđe, ostavljajući samo hrpu neprepoznatljivog otpada.
Historijska Nepreciznost: Nedostatak GPS-a
U prošlosti nije postojao GPS. Kapetani su bilježili lokacije brodoloma koristeći mrtvo računanje (dead reckoning) i sekstante, oslanjajući se na procjenu brzine i udaljenosti.
-
Greške u Navigaciji: Koordinate zabilježene u brodskim dnevnicima često su bile netačne za stotine kilometara. Dnevnik bi mogao reći "potonuo 50 milja zapadno od Kube," dok je stvarna lokacija bila mnogo južnije.
-
Tajne i Zataškavanja: Mnogi trgovci, gusari ili ratni brodovi koji su prevozili velike količine zlata često su namjerno tajili svoje rute i okolnosti potonuća da bi spriječili pljačku, što je značilo da se blago tražilo na pogrešnim mjestima.
Etičke i Pravne Prepreke
Čak i kada se brod pronađe, potraga se često zaustavlja zbog zakonskih komplikacija.
-
Suverenitet: Mnogi potonuli ratni brodovi ostaju vlasništvo (suvereni imunitet) države pod čijom su zastavom plovili (npr. španska, britanska, američka).
-
UNESCO Konvencija: UNESCO-ova Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine (2001.) teži da zaštiti olupine kao historijske lokalitete, a ne kao izvore privatnog blaga. Ovi brodovi se sve više tretiraju kao historijske lokacije (grobnice), što dramatično otežava komercijalno vađenje.
Na kraju, potraga za potopljenim blagom ostaje vječita bitka protiv vremena, korozije, ogromnih udaljenosti i historijske nejasnoće. Velika većina brodova i blaga, zauvijek skrivena u dubokim tjesnacima, vjerovatno će ostati najveća misterija svjetskih okeana.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.