Prethodna istraživanja pokazala su da su osobe koje su aktivnije imaju tendenciju da imaju manje šanse od obolijevanja od raka debelog crijeva, dojke i endometrija. Vježba može smanjiti tumor debelog crijeva ubrzavanjem prolaza otpada kroz crijeva, ostavljajući vrlo malo vremena za bilo kakve potencijalne uzročnike raka koji mogu štetiti crijevnim tkivima. A tjelesna aktivnost može smanjiti razine estrogena, za koje se zna da pridonose tumorima dojke i endometrija. Ipak, bilo je dosta znanstvenika koji nisu u potpunosti razumjeli ovu studiju - ako i postoje šanse, kojim vježbama možemo smanjiti rizik od raka?
U nastojanju da se dobije potpunija slika kako vježbe i rak djeluju međusobno jedno na drugo, tim koji je vodio Steven Moore, epidemiolog raka na Nacionalnom institutu za rak, preuzeo je ambiciozan zadatak prikupljanja podataka od 1,4 milijuna ljudi koji su izvijestili o svojim razinama fizičkih aktivnosti tijekom razdoblja od 11 godina. Moore je uspoređivao sve bilješke osoba uključenih u istraživanje s razvijanjem 26 različitih vrsta raka.
Podaci su prikupljeni iz 12 različitih istraživanja koje su gledale na širok raspon američkih i europskih populacija. Sveukupno, sudionici koji su više vježbali imali su 7% niži rizik od razvoja bilo koje vrste raka od onih koji su manje vježbali ili nisu vježbali uopće. Ali smanjeni rizik posebno je bio za 13 vrsta karcinoma. Oni koji su bili aktivniji imali su prosječno 20% niži rizik od raka jednjaka, pluća, bubrega, želuca, endometrija i drugih u usporedbi s onima koji su bili manje aktivni. Smanjenje je nešto niže za rak debelog crijeva, mokraćni mjehur i rak dojke.
“Svi znaju da tjelesna aktivnost smanjuje rizik od bolesti srca”, izjavio je Moore. “Izvanredno je da tjelesna aktivnost može smanjiti rizik od raka. Rak je vrlo strašna bolest, ali ako ljudi shvate da tjelesna aktivnost može utjecati na njihov rizik od raka, to bi moglo pružiti još jedan motivirajući čimbenik da svi postanemo aktivani.”
Moore također kaže da je odnos između tjelesne aktivnosti i rizika od raka snažan i nakon prilagodbe za druge potencijalne čimbenike koji bi mogli objasniti smanjenje, uključujući stvari poput indeksa tjelesne mase (BMI), prehrane i jesu li pušili ili ne. Iako razlog vježbanja u smanjenju rizika od ovih karcinoma nije jasan, moguće je da tjelesna aktivnost može pomaknuti inzulin i upalu na povoljnije razine koje ne promiču formiranje tumora.
Dvije vrste karcinoma, melanom i rak prostate bile su veće među onima koji su bili aktivniji. Rizik od raka kože također može biti veći jer ljudi koji više vježbaju mogu provesti više vremena na otvorenom. Povezanost raka prostate ipak je malo složenija - Muškarci koji su aktivniji također mogu posvetiti više pažnje zdravlju u cjelini, pa stoga i redovito pregledavati za rak prostate. (Mnoge vrsta raka prostate nisu agresivne i ne zahtijevaju liječenje.).
Moore dodaje da dok se podaci skupe, običan broj uključenih osoba daje rezultatima kredibilitet, no i dalje se mora potkrijepiti s više istraživanja. Za neka istraživanja, sudionici su sami izvještavali o svojoj tjelesnoj aktivnosti, dok su druge znanstvenici tražili da uključe samo umjerenu do snažnu vježbu. I dok su činili glavne čimbenike koji bi mogli utjecati na ishode raka, možda nisu uključili sve potencijalne zlonamjernike. Čak i je prilagodba za BMI, na primjer, bila lukava, jer vježbanje može utjecati na BMI i težinu, a ljudi koji su teži imaju tendenciju da budu manje aktivni.
Ipak, dodaje Moore, ova studija je dosad najopsežniji opis o tome kako fizička aktivnost može utjecati na rizik od raka i nudi još jedan potencijalni način da svi smanjimo rizik od bolesti.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.