Godišnji kalendar održavanja pistacija

Održavanje pistacija podijeljeno je na sezonske intervale, od kojih svaki zahtijeva specifične intervencije u ishrani, zaštiti i rezidbi.

Ovo je razdoblje kritično za strukturno oblikovanje stabla i pripremu nutritivne baze za nadolazeću sezonu.

Rezidba u mirovanju: Provodi se u januaru i februaru. Kod mladih stabala fokus je na formiranju "vaze" s 3-5 primarnih grana. Kod rodnih stabala Kerman, rezidba služi za prorjeđivanje krošnje kako bi se osigurala svjetlost i smanjila alternativna rodnost.
Zimska gnojidba: Grčki agronomski portali preporučuju primjenu baznih gnojiva bogatih fosforom i kalijem (npr. BLAUKORN 15-9-15) u novembru, u dozama od 2.5 do 3 kg po stablu.
Sanitarna zaštita: Uklanjanje preostalih mumificiranih plodova s grana i tla je ključno za suzbijanje štetnika Amyelois transitella (navel orangeworm), koji prezimljuje u starim plodovima.

Cvatnja počinje krajem marta ili početkom aprila, ovisno o temperaturi. Ovo je faza najvećeg rizika od mraza i neuspjeha oprašivanja.

Upravljanje oprašivanjem: Budući da se pistacija oslanja na vjetar, muška stabla Peters moraju biti strateški postavljena na privjetrenu stranu voćnjaka. Preporučeni omjer u intenzivnim nasadima je jedno muško stablo na 8 do 12 ženskih stabala.
Folijarna prihrana: Primjena cinka (Zn) i bora (B) neposredno prije cvatnje značajno poboljšava klijavost polena i smanjuje broj praznih plodova.
Zaštita od bolesti: Ako je proljeće vlažno, muška stabla Peters su posebno osjetljiva na Botrytis trulež cvatova. Preporučuje se preventivno tretiranje fungicidima na bazi bakra ili specifičnim strobilurinima.

Ovo je faza najveće potražnje za vodom i hranjivima, posebno azotom i kalijem.

Navodnjavanje: Kritično je održavati vlagu tla do dubine od 1.2 metra. Tokom jula i augusta, odraslo stablo može zahtijevati do 190 litara vode dnevno u vrućim klimama. Vodni stres u ovoj fazi rezultuje shvaćanjem jezgre i smanjenim postotkom otvorenih ljuski.
Dopunska gnojidba: Azotna gnojiva (poput amonijeva sulfata) primjenjuju se u malim dozama od sredine maja do augusta. Kalij je u ovoj fazi neophodan za fiziološko punjenje jezgre.
Kontrola štetnika: Pistacijina buha (Agonoscena pistaciae) doseže vrhunac populacije ljeti. Iranska istraživanja naglašavaju učinkovitost kaolinske gline kao repelenta koji smanjuje polaganje jaja do 100%.

Berba Kermana u Grčkoj i Iranu obično se odvija od kasnog augusta do oktobra.

Indikatori zrelosti: Plod je zreo kada se vanjska sočna ljuska (hull) lako odvaja od tvrde ljuske (endokarpa) pod laganim pritiskom prstiju.
Obrada: Plodovi se moraju očistiti od vanjske ljuske unutar 24 sata kako bi se izbjeglo bojenje tvrde ljuske i kontaminacija aflatoksinima koje proizvodi gljivica Aspergillus flavus.
Sušenje: Pistacije se suše na suncu ili u industrijskim sušarama dok vlažnost ne padne ispod 5%.