Koncept višezadaćnosti (multitasking) u radnom okruženju se dugo slavio kao znak efikasnosti i visokih performansi. Sposobnost da istovremeno odgovaramo na mejlove, vodimo telefonski razgovor i pišemo izvještaj smatrala se znakom genijalnosti.
Međutim, neurološka i kognitivna psihologija posljednjih decenija jasno su pokazale da je multitasking zapravo mit. Naš mozak nije dizajniran da obrađuje dva kognitivno zahtjevna zadatka istovremeno. Umjesto da radimo više stvari odjednom, mi zapravo radimo prebacivanje zadataka (task switching).
Iluzija Višezadaćnosti: Prebacivanje Zadataka
Kada mislimo da radimo dvije stvari istovremeno (npr. slušamo predavanje i pišemo SMS), naš mozak zapravo nevjerovatno brzo prebacuje fokus između tih zadataka. To prebacivanje nije besplatno; ono nosi značajan kognitivni trošak.
Uloga Prefrontalnog Korteksa
Naš prefrontalni korteks (dio mozga zadužen za donošenje odluka, planiranje i fokus) može istovremeno obavljati samo jednu kognitivno zahtjevnu funkciju.
-
Pauziranje i Pokretanje: Svaki put kada se prebacite, mozak mora pauzirati trenutni zadatak, locirati se u memoriju drugog zadatka, učitati relevantna pravila i početi iznova.
-
"Ostatak Pažnje": Čak i nakon prebacivanja, dio vaše pažnje ostaje vezan za prethodni zadatak. Taj "ostatak pažnje" umanjuje kapacitet koji vam je potreban za novi zadatak.
Psiholozi procjenjuju da ovo prebacivanje smanjuje produktivnost za do 40% i povećava vjerovatnoću grešaka.
Štetne Posljedice Multitaskinga
Višezadaćnost je stoga štetna ne samo za efikasnost, već i za dugoročno zdravlje mozga i memoriju.
A. Smanjenje Efikasnosti i Kvaliteta
Kada se pažnja podijeli, nijedan zadatak ne dobija punu mentalnu obradu. To rezultira površnim radom, lošijim pamćenjem informacija (jer se nova informacija nije adekvatno kodirala u dugoročnu memoriju) i dužim ukupnim vremenom potrebnim za završetak oba zadatka.
B. Ovisnost o Konstantnom Stimulansu
Konstantno prebacivanje između zadataka podstiče mozak da traži neprekidan, brz stimulans. Ovo može dovesti do smanjenja sposobnosti fokusiranja na duboki rad – složene, teške zadatke koji zahtijevaju neprekinutu koncentraciju (tzv. pažnja raspona se smanjuje).
C. Hronični Stres (Kortizol)
Stalno prebacivanje uzrokuje oslobađanje hormona stresa, kortizola. Hronično visok nivo kortizola ne samo da oštećuje hipokampus (centar za učenje i pamćenje), već i doprinosi osjećaju stalne "preopterećenosti" i anksioznosti.
Kada Je Multitasking Dozvoljen?
Iako je multitasking za kognitivne zadatke štetan, on je dozvoljen, pa čak i koristan, kada kombinujete zadatke različite prirode:
-
Automatski zadaci: Kombinovanje automatskog (kao što je hodanje ili trčanje) sa kognitivnim zadatkom (kao što je slušanje podcasta). Pošto automatski zadatak ne zahtijeva pažnju prefrontalnog korteksa, mozak ih može uspješno obavljati.
-
Pasivni i Aktivni zadaci: Slušanje muzike (pasivno) dok radite na nečemu što ne zahtijeva verbalnu obradu (aktivno). Međutim, ako tekst pjesme zahtijeva vašu pažnju, to će i dalje ometati rad.
Za sve ostalo, ključ je u "monotaskingu" – posvećivanju neprekinute pažnje jednom važnom zadatku u određenom vremenskom periodu. To je jedini put do istinske efikasnosti i visokokvalitetnog rada.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.