Navika škiljenja kada pokušavamo pročitati sitan tekst, vidjeti nešto daleko ili riješiti složen problem, univerzalna je. Iako se čini kao čin duboke koncentracije, u stvarnosti se radi o jednostavnom, ali efikasnom optičkom triku koji privremeno poboljšava kvalitetu signala koji mozak prima.
Tajna leži u takozvanom Pinhole efektu (efekt rupice).
Optika: Pinhole Efekat i Oštrina
Kada škiljimo, mi zapravo sužavamo otvor oka – zjenicu – pretvarajući oko u rudimentarnu kameru sa rupicom.
A. Poboljšana Oštrina (Vizuelna Akutnost)
Sužavanjem otvora, smanjujemo količinu svjetlosti koja ulazi u oko, ali, što je ključno, eliminišemo svjetlosne zrake koje dolaze pod oštrim uglovima. Ovi zraci često nose optičke greške (aberacije) koje zamućuju sliku. Manji otvor znači da samo fokusirani, centralni zraci pogađaju mrežnjaču, što rezultira mnogo oštrijom i jasnijom slikom.
B. Povećana Dubina Polja
Mali otvor drastično povećava dubinu polja (depth of field). Dubina polja je raspon udaljenosti na kojima objekti izgledaju oštro. Kada škiljimo, objekti na različitim udaljenostima (koji bi inače bili mutni zbog kratkovidosti ili dalekovidosti) postaju istovremeno jasniji, jer oko nije toliko zavisno od savršene fokalne tačke.
Zaključak: Škiljenje fizički popravlja blage nesavršenosti vida i daje mozgu jasniji, čistiji ulazni signal.
Neurologija: Smanjenje Kognitivnog Opterećenja
Ovo je dio gdje se uspostavlja veza između jasnije slike i osjećaja da smo "pametniji" ili koncentrisaniji.
A. Oslobađanje Resursa Mozga
Kada je slika mutna, mozak mora uložiti ogroman kognitivni napor da bi dešifrovao i popunio nedostajuće vizuelne informacije. Ovo se naziva kognitivno opterećenje.
Kada škiljenjem slika postane jasna, mozak se oslobađa tog napora. Resursi koji su bili preusmjereni na vizuelno dešifrovanje sada su slobodni da se posvete zadatku koji zahtijeva stvarnu koncentraciju (npr. rješavanje problema, pamćenje). Taj osjećaj efikasnosti i fokusa tumačimo kao bolju koncentraciju.
B. Mišićna Tenzija kao Sidro
Sam čin škiljenja uključuje aktivaciju mišića oko očiju. Ova fizička tenzija i fokusiranje služe kao mentalno i fizičko sidro. Neurološki, fizički napor često prati i mentalni napor, pa nas čin naprezanja očiju automatski dovodi u stanje veće mentalne spremnosti i fokusiranosti na zadatak.
Ukratko, škiljenje nas ne čini inteligentnijim; ono čini našu percepciju efikasnijom. Time što mozgu dajemo jasniji ulazni signal, smanjujemo mu potrebu za nagađanjem i dešifrovanjem, oslobađajući mentalni prostor za složenije kognitivne zadatke.
Dakle, to je biološka prečica koja se zasniva na optici, a ne na poboljšanju kognitivnih funkcija.
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.