Ovisnost o ekranima utiče na mentalno zdravlje tinejdžera: Kako je prepoznati i pomoći

Škola je gotova. Tinejdžerima je dosadno. A zavodljivi zov društvenih medija i video igara mami.

Roditelji i staratelji koji se snalaze s novim ljetnim rutinama, ili nedostatkom istih, dugo su nastojali da uravnoteže vrijeme koje djeca provode prikovana za ekrane s vremenom provedenim napolju. Mnogi su zabrinuti zbog sve većeg broja dokaza koji povezuju upotrebu ekrana kod tinejdžera s naglim porastom problema s mentalnim zdravljem.

Ali pronalaženje te ravnoteže možda nije ključno za sprečavanje anksioznosti, depresije, agresije i suicidalnih misli kod tinejdžera, izvještavaju istraživači u junu u časopisu Journal of the American Medical Association. To je zato što se ovisnost o ekranima – a ne samo količina vremena provedenog pred ekranom – čini da predviđa pojavu takvih problema. Znakovi ovisnosti uključuju kompulzivnu upotrebu, poteškoće s odvajanjem i uznemirenost kada se ekrani ili uređaji ne koriste. Od preko 4.000 anketirane djece, oko 30 posto je pokazivalo znakove ovisnosti o društvenim medijima i 40 posto o video igrama do 11. godine, izvijestila je 18. juna u JAMA naučnica za podatke i stručnjakinja za mentalno zdravlje Yunyu Xiao i njen tim.

„Ako roditelji ili nastavnici jednostavno dođu i kažu: 'Ne, ne smijete koristiti ekrane', to možda neće riješiti problem“, kaže Xiao sa Weill Cornell Medical Collegea u New Yorku.

Rješavanje ovog oblika ovisnosti je izazovno s obzirom na sveprisutnost ekrana. Tinejdžeri, ili bilo ko, ne mogu se jednostavno odviknuti od ekrana kao što bi se mogli odviknuti od drugih problematičnih ponašanja, poput prekomjernog pijenja ili kockanja. Science News je razgovarao s nekoliko stručnjaka koji proučavaju upotrebu ekrana kod tinejdžera kako bi pomogli porodicama da se snađu u ovom složenom problemu.

Koji su pokazatelji problematične upotrebe ekrana kod tinejdžera?

Do danas, većina studija je mjerila vrijeme provedeno pred ekranom kao pokazatelj problematične upotrebe ekrana kod tinejdžera, kažu stručnjaci. A vrijeme provedeno pred ekranom kod tinejdžera, koje je stalno raslo prije pandemije, izgleda da je naglo poraslo tokom krize javnog zdravlja, prema izvještaju iz 2021. godine neprofitne organizacije za digitalnu sigurnost i istraživanje Common Sense Media. Među djecom od 13 do 18 godina, prosječno vrijeme provedeno pred ekranima poraslo je sa otprilike 7,2 sata dnevno u 2019. godini na otprilike 8,4 sata dnevno u 2021. godini.

Ali većina istraživanja tretira aktivnosti zasnovane na ekranu kao monolit, pišu psihologinja Annie Maheux i kolege u martu u Annals of the New York Academy of Sciences. Na primjer, kao i mnoge druge ankete i studije, definicija vremena provedenog pred ekranom u izvještaju Common Sense sumira sve digitalne aktivnosti, uključujući vrijeme na društvenim mrežama, čitanje na internetu, igranje video igara i pregledavanje web stranica.

Kada je riječ o mentalnom zdravlju, istraživači su dugo sumnjali da je način na koji djeca koriste ekrane možda važniji od količine. Ali naučnicima su nedostajali dugoročni podaci potrebni za rješavanje problema, kaže Maheux sa Univerziteta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu. „Želimo imati dovoljno rane podatke kako bismo mogli postaviti pitanje šta dolazi prvo, telefoni ili ranjivost na problematičnu upotrebu?“

Istraživanje ostaje preliminarno, ali sazrijeva. U 2015. godini, studija američkog Adolescent Brain Cognitive Development uključila je skoro 12.000 djece uzrasta 9 i 10 godina. Svake godine od tada, učesnici i njihovi staratelji popunjavaju ankete, uključujući one o vremenu provedenom pred ekranom, vrstama upotrebe ekrana, osjećajima u vezi sa upotrebom ekrana i mentalnom zdravlju.

Za studiju JAMA, Xiao i kolege su analizirali odgovore na ankete od skoro 4.300 djece koja su popunila naknadne ankete u 2., 3. i 4. godini između 2015. i 2023. godine. Otkrili su da su se obrasci ovisnosti razlikovali ovisno o aktivnosti na ekranu. Video igre su pokazale najjasnije obrasce ovisnosti. Nekih 40 posto djece pokazivalo je znakove ovisnosti u dobi od 11 godina i ostalo je ovisno nekoliko godina kasnije. Preostala djeca nikada nisu izgledala ovisna.

Podatke o pametnim telefonima i društvenim medijima teže je analizirati jer se dio uočenog porasta ovisnosti može objasniti time što su djeca dobivala pristup tim uređajima i platformama kako su starila. Ali veliki postotak djece – do polovine – činilo se da je pokazivalo znakove ovisnosti ili sve veće ovisnosti do posljednje godine prikupljanja podataka.

Znakovi ovisnosti o ekranima

Od 2015. do 2023. godine, istraživači su više puta anketirali preko 4.000 djece u dobi od pred-tinejdžerske do tinejdžerske, kako bi utvrdili da li se i kada počinju boriti s ovisnošću o društvenim medijima, video igrama ili pametnim telefonima – uključujući kompulzivnu upotrebu ili uznemirenost kada nisu pred ekranima. Odgovori su se kretali od "nikada" do "vrlo često" ili "potpuno se slažem". Ankete, koje su dio dugotrajne studije Adolescentnog kognitivnog razvoja mozga (ABCD studija), pokazale su da se obrasci ovisnosti razlikuju ovisno o vrsti ekrana. Primjeri pitanja uključivali su:

• Mnogo vremena provodim razmišljajući o aplikacijama društvenih medija ili planirajući njihovu upotrebu.

• Osjećam potrebu da sve više koristim aplikacije društvenih medija.

• Zbog korištenja telefona došlo je do svađa s drugima.

• Nisam uspio smanjiti korištenje telefona.

• Izgubim pojam o tome koliko koristim telefon.

• Igram video igre kako bih zaboravio na svoje probleme.

• Postao sam pod stresom ili uznemiren ako mi nije dopušteno igranje video igara.

Sveukupno, djeca koja su pokazivala znakove ovisnosti prijavila su veću vjerojatnost suicidalnih misli, depresije, anksioznosti, agresije i problematičnih ponašanja u poređenju s vršnjacima. Nalazi su bili rodno određeni: više djevojčica postalo je ovisno o društvenim medijima, a više dječaka o video igrama. Biti crnac ili Hispanoamerikanac, kao i niži prihodi, također su povećavali rizik od ovisnosti. Xiao se nada da će ovakav rad pomoći kliničarima da rano identificiraju djecu u riziku.

"Kao što su neki ljudi podložniji alkoholizmu ili ovisnosti o supstancama, mislim da neka djeca imaju predispozicije za ovisnost o ekranima," kaže pedijatar Jason Nagata sa Univerziteta Kalifornije, San Francisco, koji je bio koautor uvodnika uz studiju objavljenu u JAMA.

Šta tinejdžere čini ranjivim na ovisnost o ekranima?

Dok tinejdžeri prelaze iz djetinjstva u odraslu dob, razvojno je prikladno da preuzimaju više rizika, traže validaciju od vršnjaka i pronalaze partnere. Ali adolescentni mozak, posebno prefrontalni korteks – koji koči centar za nagrađivanje u mozgu koji oslobađa dopamin – ne razvija se u potpunosti do otprilike dvadeset pete godine, kaže psihijatrica i stručnjakinja za medicinu ovisnosti Anna Lembke sa Univerziteta Stanford.

Tu dolaze društveni mediji. Beskonačni feedovi s opcijama za označavanje fotografija, lajkanje sadržaja i komentiranje pružaju stalne male nagrade, odnosno nalete dopamina, napisali su istraživači u januaru u Cureus-u. Te kontinuirane mini nagrade prekomjerno aktiviraju dopaminski sistem, što s vremenom dovodi do smanjenja užitka, što je obilježje ovisnosti.

Iako i odrasli mogu postati ovisni o društvenim medijima, tinejdžerske "neispravne kočnice" čine ih ranjivijim na takve platforme, kaže Brad Zicherman, dječji i adolescentni psihijatar specijaliziran za ovisnosti, također sa Stanforda, koji nije bio uključen u tu recenziju. On privlačnost društvenih medija poredi s privlačnošću automata za igre na sreću.

"Povučete ručicu automata. Ne znate šta ćete dobiti. Ne znate kada ćete dobiti. Na kraju ipak nešto dobijete. I onda to ponovite", kaže Zicherman. "Stalno dobijate te nalete dopamina. Upravo tako funkcionišu društveni mediji."

Šta roditelji i staratelji mogu učiniti?

Kod poremećaja zloupotrebe supstanci ili kockanja, mnogi oboljeli znaju da jedan "udarac", piće ili posjeta kasinu mogu pokrenuti spiralu propadanja. Stoga je apstinencija od takvih ponašanja često cilj. Ali čak i ako ta logika vrijedi za tinejdžere ovisne o ekranima, apstinencija je nemoguća, kaže Lembke. "Možemo izbaciti alkohol iz kuće. Vrlo je teško potpuno se isključiti. Praktično morate odustati od modernog društva."

Umjesto toga, Lembke predlaže da se o korištenju ekrana razmišlja kao o ultraprerađenoj hrani. Ljudi često postavljaju pravila o konzumiranju takve hrane, kao što su zabrana čipsa za doručak ili uživanje u desertu samo u posebnim prilikama, kaže Lembke. Slično tome, odrasli u životu djece trebaju stvoriti stroga pravila o korištenju ekrana. "Morate to tretirati kao kolač", kaže ona.

Kao što previše kolača nekoga može zasititi do te mjere da ne može jesti drugu hranu, tako i pretjerana upotreba ekrana može ukrasti vrijeme drugim aktivnostima, napominje Američka akademija pedijatrije (AAP). Umjesto da se fokusira isključivo na smanjenje vremena pred ekranom, AAP savjetuje porodicama da razmisle koje aktivnosti, poput boravka napolju, bivaju potisnute korištenjem ekrana. AAP i drugi stručnjaci također preporučuju stvaranje zona bez ekrana u domu, posebno za trpezarijski sto i spavaću sobu, te da roditelji i staratelji pokazuju primjeren bonton korištenja ekrana.

Ponekad je, međutim, možda potrebno drastičnije isključivanje. Na primjer, Zicherman savjetuje roditeljima u svojoj klinici za liječenje ovisnosti da svojoj djeci oduzmu telefone na nekoliko sedmica. "Stvari će se pogoršati prije nego što se poboljšaju", upozorava Zicherman. To je zato što će se tinejdžeri, kada prvi put izgube pristup uređaju o kojem su postali ovisni, vjerovatno ponašati buntovno, prkositi ili se povući – što Zicherman naziva "izljevom gašenja". Ali djeca se na kraju oporave i pronađu druge aktivnosti, otkrio je Zicherman.

Dok se tinejdžeri bore s upravljanjem svojim društvenim medijima i upotrebom pametnih telefona, mnogi istraživači primjećuju da digitalne tehnologije također pomažu tinejdžerima da ostanu povezani jedni s drugima. Zicherman, međutim, sada smatra da mane takvih platformi i uređaja nadmašuju sve koristi. Roditeljima koji razmišljaju o tome da svom tinejdžeru kupe telefon, on je nedvosmislen: "Kupite im 'glupi' telefon."

Koja su šira rješenja potrebna?

Bez društvenih promjena, porodice se suočavaju s teškom bitkom, priznaju stručnjaci. "Mnoge karakteristike koje pokreću problematičnu upotrebu nisu slučajne. One su srž poslovnih modela ovih platformi," kaže Amber van der Wal, istraživačica za mlade i medije na Univerzitetu u Amsterdamu.

Ona i drugi kažu da donosioci politika moraju pozvati kompanije na odgovornost. U Sjedinjenim Državama, mnoge države su usvojile ili razmatraju zakonodavstvo za zaštitu djece od kompanija društvenih medija. Prošle godine, Kalifornija je usvojila zakon kojim se kompanijama zabranjuje da maloljetnicima serviraju sadržaj koji izaziva ovisnost. Zakon također zabranjuje proizvođačima aplikacija da šalju obavještenja maloljetnicima u vrijeme koje se poklapa sa školom ili spavanjem. Ostaje da se vidi hoće li ovi fragmentirani napori adekvatno zaštititi djecu.

Istraživači kažu da i drugi sektori moraju pojačati napore. Dok je online igranje sada formalno priznat oblik ovisnosti, isto se ne može reći za druge oblike ovisnosti o ekranima. "Društveni mediji su postali dominantan faktor u životima tinejdžera", kaže Zicherman. "Ipak mnogi veliki dječji i adolescentni psihijatri čak ni ne pitaju o korištenju društvenih medija."

Škole također trebaju više razgovarati o tome kako, ili da li, integrisati uređaje, poput Chromebooka, u učionice, kaže Lembke. "Vaše dijete se može navući na digitalne medije u školi čak i ako kod kuće nema pristup."

Ipak, Lembke ostaje optimistična u pogledu budućnosti. Pogledajte rastuću nacionalnu raspravu o uklanjanju pametnih telefona iz škola, kaže ona. "Prije 15 godina sam pričala o uklanjanju pametnih telefona iz srednjih škola i mlađih razreda. Ljudi su mislili da sam luda... Sada imamo mnogo škola koje eksperimentiraju s danom bez telefona."