Patogeneza, klinički simptomi i dijagnostika estroze kod ovaca i koza

Štetno djelovanje Oestrus ovis na organizam domaćina dijeli se na uznemiravanje od strane odraslih muha i izravno patogeno djelovanje samih ličinki u nosnoj šupljini.

Mehaničko i enzimsko djelovanje ličinki

Ličinke oštećuju tkivo domaćina na dva načina:

• Mehanička iritacija: Krećući se po sluznici, ličinke se svojim oštrim hitinskim bodljama i prednjim usnim kukama čvrsto hvataju za epitel. To uzrokuje mikrotraume, stalnu iritaciju i upalu sluznice.

• Enzimska aktivnost: Ličinke izlučuju takozvane ekskretorno/sekretorne proizvode (ESP), među kojima je najvažnija serin proteaza (enzim s izraženom proteolitičkom aktivnošću). Ovi enzimi hemijski razgrađuju sluznicu i proteine krvne plazme u okolini nametnika. Time parazit olakšava sebi pristup hranjivim tvarima (mucin, kolagen, proteini plazme) i potiče obilnu sekreciju sluzi kojom se hrani.

Imunološki odgovor i imunomodulacija

Prisutnost parazita i njegovih ESP-a izaziva snažnu lokalnu ćelijsku i humoralnu reakciju imunološkog sistema domaćina:

• Dolazi do masovne infiltracije eozinofilnih leukocita, mastocita, makrofaga i limfocita u sluznicu nosa.

• Potiče se lokalna i sistemska sinteza specifičnih protutijela: imunoglobulina G (IgG), imunoglobulina A (IgA) i imunoglobulina M (IgM).

• Unatoč snažnom imunitetu, ličinke prilikom ponovljenih invazija (reinvazija) pokazuju imunomodulatorni i imunosupresivni učinak. One oslabljuju lokalnu obranu domaćina, čineći ovce i koze iznimno podložnima sekundarnim bakterijskim i virusnim infekcijama dišnog sistema (npr. pastereloza).

Klinička slika: Simptomi blagih i teških oblika bolesti

Klinički znakovi bolesti variraju ovisno o broju prisutnih ličinki, njihovom razvojnom stadiju i općem kondicijskom stanju životinje.

Obrambeno ponašanje na paši

Već pri samom naletu odraslih muha na pašnjaku, ovce i koze prepoznaju specifičan zvuk i mijenjaju ponašanje. Postaju izrazito nemirne, udaraju nogama o tlo, drže glavu nisko uz zemlju ili je guraju u runo susjednih životinja kako bi zaštitile nosnice. Zbog ovog obrambenog ponašanja, životinje drastično skraćuju vrijeme ispaše, što izravno vodi gubitku tjelesne mase.

Nazalni simptomi (Rinitis)

Nakon što se ličinke razviju, primarni klinički znak je upala nosne sluznice (rinitis):

• Javlja se kihanje, frktanje i kašljanje, osobito izraženo tokom kretanja stada.

• Iz nosnica se cijedi obilan sluzavo-gnojni (mukopurulentni) iscjedak, koji se suši oko nosnica stvarajući kraste i otežavajući disanje (stridor). U težim slučajevima iscjedak može sadržavati i tragove krvi.

• Životinje često tresu glavom pokretima gore-dolje ili u stranu nastojeći mehanički izbaciti iritirajuće crve.

Lažna vrtičavost (pseudo-cenuroza)

U slučajevima ekstremnih invazija, kada se veći broj ličinki L3 (Ličinke trećeg stepena)razvije duboko u sinusima i pritišće kosti glave u blizini središnjeg živčanog sistema, kod životinja se mogu javiti neurološki simptomi:

• Nesiguran hod, uznemirenost, teturanje, nekoordinirano kretanje i padanje.

• Ovi simptomi izrazito nalikuju pravoj vrtičavosti (cenurozi) koju uzrokuje ličinka trakavice Taenia multiceps (Coenurus cerebralis). Zbog toga se ovaj teški oblik estroze u narodu naziva "lažna vrtičavost".

• Među stočarima na području Bosne i Hercegovine, zbog karakterističnog iscjetka, ova je bolest od davnina poznata pod narodnim nazivom "šmrkutavac".

  [ Nalet muhe na pašnjaku ] ──► Nemir, guranje glave u runo, skraćena ispaša
  [ Razvoj L1/L2 u nosu ]    ──► Kihanje, frktanje, serozan (vodenast) iscjedak
  [ Razvoj L3 u sinusima ]   ──► Gnojni iscjedak, otežano disanje, kraste oko nosa
  [ Teška invazija/pritisak ]──► "Lažna vrtičavost" (teturanje, neurološki ispadi)

Dijagnostičke metode i diferencijalna dijagnoza

U svakodnevnoj veterinarskoj praksi dijagnostika estroze temelji se na tri razine:

1. Klinička i epizootiološka dijagnoza: Postavlja se na temelju tipičnih simptoma rinitisa (kihanje, gnojni iscjedak, karakteristično trešenje glavom) u pašno držanih ovaca i koza tokom ljetnih i jesenjih mjeseci.

2. Diferencijalna dijagnoza: Kliničke simptome estroze važno je razlikovati od:

   • Invazije plućnim vlascima (nematodama): koji također uzrokuju kašalj i iscjedak, ali su praćeni dubljim plućnim smetnjama.

   • Prave vrtičavosti (cenuroze): kod koje su neurološki simptomi progresivni i ne prate ih kataralni rinitis i sezonsko kihanje.

3. Patoanatomska (sigurna) dijagnoza: Jedina stopostotna metoda dijagnoze u rutinskoj praksi je razudba (sekcija) glave zaklane ili uginule životinje. Uzdužnim rasijecanjem glave dužmedijalne linije (sagitalni rez) vizualiziraju se aktivne ličinke L1, L2 i L3 izravno u nosnim školjkama i sinusnim šupljinama.