Osjećali smo nedostatak pa previše razmišljali o tome? Ili je naša podsvijest htjela naučiti neku lekciju? Je li zaista? Možda smo sami sebi servirali nešto negativno na tanjuru što loše izgleda a ima još gori okus. A onda smo prolaskom kroz to postali jači, narasli smo, razvili se, sad znamo više. No nakon nekog vremena opet se pojavi. Drugačija forma, isti sadržaj. Vraćamo se na početak svjesni da mi uopće ne znamo nešto više, čak se i okrivljujemo jer nismo savladali Zakon onako kako je trebalo.
Mi ljudi imamo želje. Stalno, bez prestanka, svaki dan. To je valjda normalno. Ili nije? Slijedimo Zakon. Po njemu svaka naša želja može se ostvariti. Ili je već ostvarena. Ne događa se jer imamo problem sa dopuštanjem. Ne možemo primiti. Ne znamo. Želja treba biti jaka ali je istovremeno treba i pustiti. Ne kontrolirati. Ali radi se o tome da svaka želja nosi sa sobom sumnju. To dvoje dolazi u paketu. Takvi smo.
Teško je razmišljati na način da je već ostvareno, ako nije. Bar ne za nas u ovoj trodimenziji. I tako se vrtimo u krug. Ne samo da ne puštamo, već upiremo, nastojimo i silimo. Programirani smo da drugačije ne ide. Ništa bez velikog truda. Postoji i još jedan problem. Postoje situacije gdje se želje neće ostvariti jer Svemir kaže da je tako za nas najbolje. Što točno mi onda kreiramo? Postoji li razlika što neka osoba nije u našem životu jer je tako za nas najbolje ili što ne možemo naći slobodno mjesto na parkingu jer je to također (?) za nas najbolje? Možda nismo ni trebali biti na tom parkingu niti ući u taj shopping centar niti kupiti to što smo željeli kupiti? Ili možda to trebamo kupiti negdje drugdje jer će ovdje gdje smo došli i ne možemo naći parking, ta roba biti vrlo loše kvalitete. Kako da to znamo? Ili bi trebali biti strpljivi, pričekati, kupiti i vidjeti da ono što smo kupili nije dobro, ali je to ipak bilo za neko drugo dobro. A možda se i neke planete kreću retrogradno tokom tog procesa. Trebali bi i to provjerit. Možda je slučajno. Iako kažu da slučajnosti ne postoje. U Svemiru vlada zakon i red. A ako tako kažu, onda je zasigurno tako. Sigurno postoji razlog. Tražimo utjehu. I ponovo kreiramo. Nešto se ponekad ostvari. Da li zbog naše kreacije ili bi se dogodilo ionako? Opet ne znamo.
Izgleda da želje u nama potiču osjećaj nedostatka. Osjećaj nedostatka ne dozvoljava da primimo to što želimo. Ali činjenica je da postoje i želja i nedostatak. U materijalnom svijetu. Ako je zima a nemamo kaput onda je to nedostatak. Možemo to ignorirati, svejedno je. Možemo zamisliti da imamo kaput. To neće promijeniti činjenicu. Kažu također da svaka želja stvara patnju. To se malo kosi sa ovim gore, ali nema veze, idemo i to probati. Patimo jer nemamo nešto što želimo imati. Osjećamo se nedovoljni. Ako nekim slučajem dobijemo to što želimo,trenutno smo ispunili tu prazninu, ali evo nje uskoro se opet vraća. Opet smo u krugu. Najbolje da ništa ne želimo. I više ništa ne želimo. Dosta nam je i želja i patnje. Ne treba nam ništa. Over. Kao da se malo smirujemo.
Nadomak smo dubokog unutarnjeg mira. A onda vidimo da je onaj susjed koji po cijele dane ništa ne radi kupio novi auto, a mi jos vozimo onaj star 20 godina i ubijamo se od posla. Onda shvatimo da nismo mirni, vec frustrirani. Gušimo želje, što baš i nije poželjno ako smo poslije bjesni i zavidni. I sad ti budi pametan. Želi, ne želi, kreiraj, trudi se, ne trudi, dopusti, možda hoće,možda ne, možda nije dobro za nas, možda krivo nešto radimo, pomalo bi htjeli biti kreatori, a pomalo Buddha.
Pa, možda i nađemo neku ravnotežu naposljetku. Ako se Svemir složi s tim, naravno. Da li privlačimo i ljubavnu sudbinu ili se sudbina ne privlači? Skloni smo tražiti čuda preko alternativnih metoda posebno kad se radi o ljubavi, što je prvo? Prvi je ljubavni horoskop ili ljubavni tarot i ine tehnike. Ezoterija je tu kada nema druge pomoći...Bar je uglavnom tako. Da li je i to zakon privlačnosti ili...I opet ostaje pitanje, koliko god da razglabamo, da li doista želja stvara patnju? I na kraju, kako bi mi izgledali bez želja?
Morate biti prijavljeni da biste ostavili komentar.