Smisao života

Živio jednom davno, u dalekom kraljevstvu, jedan kralj. Tijekom svog života slovio je za škrtca, vječito namrgođenog ali pravednog kralja. Njegova žena umrla je davno prije njega, a djece nikada nije imao, niti je previše žalio zbog toga.  Kada mu se počeo bližiti smrtni čas pozva svoga najbližeg pomoćnika, podanika. 'Osjećam da mi se bliži kraj' – reče mu sjedeći na svome prijestolju – 'a nemam kome ostaviti svoje bogatstvo'. 'Pravedni kralju, kako Vam ja mogu pomoći?' – upita podanik, malo razočaran idejom da on, kao kraljev najbliži pomoćnik, neće naslijediti barem dio kraljevog bogatstva. 'Pronađi mi nekoga ko će biti dostojan moje krune. Obiđi moje kraljevstvo i odaberi što više mlađih muškaraca. Ko na moje pitanje odgovori taj će biti moj nasljednik'. 'Pravedni kralju, kako glasi Vaše pitanje?' 'Reći ću ga samo tebi, ali ako ga spomeneš kome znaj da jutro dočekati nećeš' – odvrati kralj. 'Moje pitanje jednostavno zvuči, a odgovor ne znam ni sâm. Koji je smisao života? Koji me od njih ubjedi da je njegov odgovor istinit tome će pripasti svo moje bogatstvo'. Podanik poslušno ode obaviti svoju misiju imajući na umu samo jedno – pronaći mlade muškarce koji o smislu života neće imati pojma, tako da će odgovor koji će on sâm ponuditi kralju biti najbolji i do kraja života će živjeti u velikom bogatstvu. Nakon nekoliko dana traženja pronađe podanik što je više mogao mladih muškaraca koje dovede pred kralja. Svaki je ponaosob ulazio u kraljevu sobu i suočio se sa pitanjem čiji mu je ispravan odgovor mogao promijeniti život. 'Koji je smisao života?' – upita prvog. 'Smisao života, moj dobri kralju, je u bogatstvu.' 'U bogatstvu?' – zapita se kralj. 'Bogatstva imam, ne nedostaje mi ništa. Istina, bio sam sretan sa ovolikim blagom, ali ne, nije to odgovor kojim sam zadovoljan.' Drugi mladić uđe u kraljevu sobu sa malo više samopouzdanja. 'Poštovani kralju, smisao života je u dugovječnosti. Jer čemu svo bogatstvo ako niste imali dovoljno vremena da uživate u njemu?' 'Istinu zboriš mladiću' – doda kralj. 'Imam 92 godine i zaista sam sve ove godine uživao u ovolikim blagodatima. Ali, svemu dođe kraj. Ne, ne bih rekao da je to odgovor na moje pitanje.' 'Da li ti znaš koji je smisao života?' – upita kralj trećeg mladića. On stidno odgovori: 'Smisao života je u ljubavi.' 'Ljubavi mi nije nedostajalo. Imao sam divnu suprugu, sa kojom sam dijelio sve. Ali i ljubav prolazi, evo moja kraljica nije na ovom svijetu već deset godina. Ljubavi više nemam. Da je istina što govoriš moj život više ne bi imao smisla, a opet nekako ima. Ljubav nije pravi odgovor.' Jedan za drugim, mladići su ulazili i pokunjeno izlazili iz kraljeve sobe, jer nijedan odgovor nije bio odgovor za kojim je kralj žudio. Naposlijetku kada je kralj ostao sâm, njegov najbliži podanik mu se približi i prošapta: 'Kralju, da li bih ja mogao pokušati odgovoriti na Vaše pitanje koji je smisao života?' Zbunjen njegovim pristupom ipak mu dozvoli. 'Koji je smisao života?' 'Smisao života je u pravednosti. Vi ste, moj dobri kralju, uvijek bili pravedni prema svima. Vi ste ispunili smisao Vašeg života.' Kralj, koji je znao na što cilja njegov pomoćnik, reče: 'Tvoj odgovor je dobar, moj vjerni podaniče, ali je dat samo u svrhu da bi ti naslijedio moje kraljevstvo, prema tome nije istinit. Ipak, niko mi od onih mladića nije ponudio pravi odgovor pa pretpostavljam da bih svoje bogatstvo trebao ostaviti tebi.' Nakon kraljevih riječi otvoriše se vrata njegove sobe i oni ugledaše mladića od 18 godina kako bojažljivo stoji pored. Kraljev podanik se zabrinu da bi on mogao imati pravi odgovor na pitanje o smislu života te ga brzo otjera. Ali mladić ne posustade. Dok je napuštao kraljeve odaje glasno progovori: 'Dobri kralju, ja imam odgovor na pitanje koji je smisao života!' 'Pusti ga da govori' – reče kralj i pozva ga sebi. 'Koji je smisao života?' Mladić uzdahnu pa poče govoriti: 'Neuk sam mladić, moj poštovani kralju, a roditelji su me odgojili da govorim samo istinu. Pošao sam do Vašeg kraljevstva ni sâm ne znajući odgovor. U početku sam išao u korak sa ostalim mladićima i slušao njihove razgovore. Svaki od njih je bio siguran u svoj odgovor, a ja sam razmišljao kako Vam nemam što reći. Tada sam ugledao ptičicu kako leži ispod stabla a nemoćna je da poleti natrag u gnijezdo. Stao sam da joj pomognem a ostali mladići su nastavili svoj put. Vratio sam je u gnijezdo i tako našao odgovor na Vaše pitanje – smisao života je u činjenju dobrih djela. Dok sam pokušavao sustići ostale mladiće ugledao sam polje ljiljana. Bili su tako lijepi i svježi da nisam mogao odvratiti pogled od njih pa sam odlučio stati i pomirisati ih. I tada sam našao odgovor na pitanje koji je smisao života – u uživanju u ljepoti koju nam Bog daruje na svakom mjestu ako samo zastanemo i vidimo je. Tada sam već izgubio korak sa ostalim mladićima. Pobojao sam se da ću ostati uskraćen za blago koje ste ponudili za pravi odgovor. Ne gledajući više oko sebe čuo sam kako me neko doziva. Okrenuo sam se i ugledao svoga oca. 'Kuda tako žurno ideš moj sine?' - upitao me je. Objasnio sam mu da žurim Vama, nadajući se da će moj odgovor biti dostojan Vaše krune. Zagrlio me je i tiho šapnuo : ' Strpljenje je vrlina moj dragi sine.' Zagrlio sam ga najjače što sam mogao. I tada sam shvatio pravi odgovor na Vaše pitanje. Smisao života je u malim stvarima, onim stvarima koje nas čine sretnima. Zadovoljan, kralj se okrenu prema mladiću i reče mu : 'Zaista si dao pravi odgovor na moje pitanje i zaslužuješ svo moje blago kada odem sa ovog svijeta.' Olja Ljiljak-Kapidžić, dipl.psiholog i gestalt psihoterapeut