Svako plaća cijenu svog izbora

"Svako plaća cijenu svog izbora", rečenica je koja mi je prije nekoliko mjeseci, tačnije jedno jutro izvirila iz podsvijesti, tik pred buđenje... kao podsjetnik, kao misao, kao činjenica i kao odgovor. Onako bunovna trudila sam se da je zapamtim, da je mogu koristiti kada zatreba, u nekom mom djelu, u nekom mom razgovoru sa ljudima, u svakodnevnom životu. Ali, naravno, kako to već ide sa stvarima kojih se sjetimo bunovni, nestala je pri ustajanju i pogubila se u moru obaveza koje su me čekale to subotnje prijepodne. Izronila je pri pravljenju doručka i jutarnje kave. - Zapamtit ću je - rekla sam sebi i nastavila sa jutarnjim ritualima. Onog trena kada sam sebi zadala taj zadatak ona je ponovno potonula u zaborav. Dan, dva, nakon, dok sam na poslu radila sa svojim pacijentima, iznenada u toku samog razgovora čula sam tiho svoje sopstvene riječi prigušene tuđim - svako plaća cijenu svog izbora. I tada sam shvatila, to je rečenica koja je toliko istinita da bi trebala biti ponavljana iz dana u dan. Rečenica koja bi svakog od nas trebala ponukati da mudro pravimo svoje izbore. Razmislite na trenutak : Šta tačno ova rečenica znači za Vas? Da li Vi razmišljate o njoj dok pravite svoje izbore? Ako je odgovor negativan da li to govori o Vama da ste brzopleti, nepromišljeni ili da ne razmišljate o posljedicama koje Vaši izbori i odluke mogu donijeti? Svojevremeno radila sam sa klijenticom koja je imala ovaj 'problem'. Kada bi god nešto uradila govorila bi drugima da je to njen izbor. Govorila bi to glasno, jasno i sa ozbiljnim izrazom lica. Svaka odluka je bila njen izbor. Ali bi svaki put tražila pomoć od drugih jer bi se posljedice njenog izbora izjalovile i krenule 'nizbrdo'. U početku terapije je bilo jako teško raditi sa njom. Nijedna tehnika, nijedan rad nije dopirao do nje. Sve se svodilo na već poznatu rečenicu : 'Vjerujem da griješim, ali imam pravo na svoj izbor'. Tek nakon nekoliko mjeseci počela je otvarati svoje oči uvidjevši da njen izbor ne mora nužno biti loš izbor, ali da je odgovorna za posljedice koje on donosi. Sa zadovoljstvom sada mogu reći da iako i dalje drži monopol nad svojim izborima (kao što svi to činimo), ali preuzima i odgovornost. A upravo je ta odgovornost ona koja nas čini odraslim ljudima. Stoga sljedeći put, kada odlučujete o nečemu odlučujte mudro, jer zaista svako na kraju plaća svoje izbore! Olja Ljiljak-Kapidžić, dipl.psiholog i gestalt psihoterapeut